Pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Crnoj Gori više nije tema za raspravu, već imperativ. Bez sistemskog rješavanja ovog problema nema zatvaranja Poglavlja 27, ali ni zdrave životne sredine za građane koji ovdje žive. O zagađenju naših rijeka i nužnosti izgradnje više postrojenja govori ekspert za zagađenje voda i vazduha Pavle Đurašković.

Foto: Otpadne vode Podgorica

Nedopustivo je da se o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i dalje raspravlja, jer je jasno da Crnoj Gori nije potrebno jedno, već više ovakvih sistema kako bi se zaustavilo dalje zagađenje. Kako upozoravaju stručnjaci, bez razvijene mreže ovakvih sistema, problem zagađenja samo se prividno rješava.

„Ne može se samo izgradnjom jednog postrojenja u Podgorici ući u Evropsku uniju, to je nedovoljno a i dosadašnja postrojenja pitanje je kako rade. Ja znam da se od sredstava iz EU izgradilo jedno malo postrojenje za prečišćavanje na Rijeci Crnojevića koje je sada preraslo u korov i nikad nije pušteno u funkciju, zašto?“, pita se ekspert za zagađenje voda i vazduha, Pavle Đurašković.

Otpadne vode koje se decenijama bez prečišćavanja ispuštaju u rijeke, predstavljaju jedan od najvećih izvora zagađenja vodnih tijela u Crnoj Gori, a da dosadašnja praksa ne uliva povjerenje, pokazuje i primjer postrojenja na Rijeci Crnojevića, izgrađenog sredstvima Evropske unije, koje nikada nije stavljeno u funkciju i danas je zapušteno.

„Znači tamo gdje imate urbani sistem za sakupljanje otpadnih voda ako se one ne prečišćavaju a to je praksa kod nas, veći je loš uticaj tih voda jer imaju koncentrisani uticaj na određeni vodotok. Poznato je da nizvodno od naselja dolazi do problema upravo zbog ispuštanja tih otpadnih voda“, ističe za RTV Podgorica, Đurašković.

A najugroženije su, kako naglašava, Morača ispod Podgorice, Ćehotina kod Pljevalja, Lim nizvodno od Bijelog Polja, ali i Zeta u Bjelopavlićkoj ravnici. Posebno zabrinjava stanje izvorišta Bolje sestre, koje još nema adekvatno definisane sanitarne zone, dok mu prijeti ubrzana urbanizacija.

„Znači prvo treba utvrditi sliv i na njemu i na njemu napraviti zone sanitarne zaštite, do tada je sliv neobezbijeđen, i može doći u toj drugoj zoni do neke gradnje, e onda će se pojaviti problem. Šta će tada direktor da kaže e to me baš zanima“, navodi Đurašković.

A dok sistemska rješenja izostaju, javni prostor sve češće ispunjavaju glasni nastupi bez stručnog utemeljenja ističe Đurašković.

„Aktivisti koji imaju takav nastup da im mogu pozavidjeti i brozovi aktivisti i razgovaraju o svemu i svačemu, najčešće o čemu nemaju pojma i iznose to bez odgovornosti, što je najvažnije. I vidim da u tim medijima nemate prisutva ljudi koji se zaista bave strukom“, kazao nam je on.

A ni struka se ne interesuje u dovoljnoj mjeri, kaže Đurašković.

„Mada mislim da bi i stručna lica mogla da pokažu više odgovornosti, u smislu nastojanja da neke stvari objasne, jer ne radimo ovo zbog medijskih kuća već zbog građana, da čuju pouzdanu informaciju o stanju“, poručio je on.

Zatvaranje Poglavlja 27 nije samo administrativni uslov na evropskom putu Crne Gore. To je pitanje zdravlja građana i zaštite resursa od kojih zavisi naš opstanak. Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda moraju se graditi, i to ne jedno, već onoliko koliko zahtijevaju Podgorica i ostali gradovi. Jer Evropskoj uniji se teži, ali u Crnoj Gori se ostaje i živi, zaključuje ekspert za zagađenje voda i vazduha, doktor Pavle Đurašković.