Ručate ili večerate sami? Kako obrok u samoći utiče na mentalno zdravlje. Objedovanje u samoći može biti neprijatno ali i oslobađajuće.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Postoje i prednosti i mane samostalnog obroka kada je u pitanju mentalno zdravlje. Iako ste možda podsvesno usvajali uvjerenje da je jedenje u samoći znak da ste „čudni“ ili da nemate prijatelje, to nije nužno tačno. Ako večerate sami u tišini, imate priliku da se povežete sa sobom – to može biti trenutak introspekcije i ličnog mira.

Uživanje u sopstvenom društvu tokom ručka ili večere može biti znak snage i samopouzdanja. Međutim, jedenje u samoći koje proizlazi iz izolacije može predstavljati ozbiljan problem mentalnog zdravlja i zahtijevati dodatnu podršku i veće društveno angažovanje.

Način života i ishrana starijih ljudi

Istraživači sa Univerziteta Flinders, predvođeni dijetetičarkom i doktorandom Kejtlin Vajman, analizirali su više međunarodnih studija o ishrani i načinu života starijih osoba. Istraživanje je pokazalo da ljudi od 65 do 70 godina koji često jedu sami češće imaju probleme sa ishranom, gube tjelesnu masu i postaju fizički slabiji u odnosu na one koji obroke dijele sa porodicom ili prijateljima.

Psihološki gledano, obrok u samoći može imati dvostruki efekat. On može biti pozitivan – podsticati pažljivost, nezavisnost i samopouzdanje (takozvana samostalno izabrana samoća), ali i negativan, kada signalizira depresiju, stres, usamljenost i loše navike u ishrani.

Ključna razlika leži u namjeri: namjerno samostalno ručavanje može donijeti opuštanje i prostor za razmišljanje, dok jedenje u samoći usljed prisilne izolacije često prati povećan stres, manja raznovrsnost hrane i veći rizik od problema mentalnog zdravlja.

Studije pokazuju da su posebno ugrožene mlađe odrasle osobe, muškarci i pripadnici nižih socioekonomskih grupa koji jedu sami iz nužnosti, a ne po izboru.

Prema pregledu 20 studija iz 12 zemalja, koje su obuhvatile više od 80.000 starijih osoba, konzumiranje obroka bez društva često dovodi do smanjenog unosa svježe i nutritivno vrijedne hrane – voća, povrća, mesa i drugih namirnica bogatih proteinima.

Kakvi su obroci starijih ljudi?

Zbog toga su obroci starijih osoba često jednolični, što dovodi do nedostatka esencijalnih hranljivih materija neophodnih za održavanje mišićne mase, imuniteta i opšte vitalnosti.

Osim kvaliteta ishrane, opada i motivacija za pripremu i konzumiranje zdravih obroka kada nema društva. Mnogi stariji ljudi tada pribjegavaju jednostavnim i brzim rješenjima, poput hljeba i čaja, instant-obroka ili hrane sa malo ili bez povrća i mesa.

Dugoročna istraživanja pokazuju da su starije osobe koje redovno jedu same izložene većem riziku od nenamjernog gubitka tjelesne mase. Taj gubitak često je praćen smanjenjem mišićne snage, nedostatkom energije i padom fizičke funkcionalnosti, što može dovesti do slabosti, povećanog rizika od padova i smanjene sposobnosti za samostalan život.

I kada ručate sami, to ima neke od prednosti

Smanjena tjelesna masa i nedostatak proteina – česti kod samostalne ishrane – posebno su opasni, jer dolazi do slabljenja mišića, pada imuniteta i povećane podložnosti bolestima i infekcijama.

Autori studije ističu da zajednički obroci pružaju više od same ishrane: oni donose društvenu interakciju, osjećaj zajedništva i strukturu dana. Sve to pozitivno utiče na apetit, raspoloženje i motivaciju za redovno i kvalitetno jelo.

Zbog toga upozoravaju da bi prehrambene navike starijih osoba trebalo da budu dio redovne primarne zdravstvene zaštite. Ljekari i njegovatelji trebalo bi da pitaju da li osoba jede sama, koliko često i šta jede, jer to može biti važan pokazatelj nutritivnog i zdravstvenog rizika.

Takođe se preporučuje da zajednice, lokalne samouprave i socijalne službe razvijaju programe zajedničkih obroka u domovima za stare i centrima zajednice, kao i kroz volonterske i komšijske inicijative. Cilj je smanjenje broja ljudi koji redovno jedu sami i unapređenje kvaliteta i raznovrsnosti njihove ishrane.

Obrok u društvu podstiče uživanje u hrani

Ova otkrića mijenjaju način na koji razmišljamo o ishrani u starijem dobu. Nije dovoljno da neko „samo jede“, važno je kako, šta i sa kim jede, kao i da li ima društveno okruženje koje ga podstiče da vodi računa o svom zdravlju.

Za starije osobe, posebno one koje žive same ili su izgubile partnera, usamljenost za vrijeme obroka može postati tiha prijetnja, ne samo kroz gubitak apetita, već i kroz pad tjelesne mase, slabljenje mišića i imuniteta i smanjenu vitalnost. Redovni, zajednički obroci mogu biti jednostavno ali moćno sredstvo za očuvanje zdravlja, snage i društvene povezanosti.