Predsjednik SAD Donald Tramp ponovo razmatra veliki udar na Iran, nakon preliminarnih razgovora između Vašingtona i Teherana o ograničavanju nuklearnog programa i proizvodnje balističkih raketa te zemlje.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Izvori upoznati sa situacijom tvrde da pregovori nisu donijeli nikakav napredak.

Najnovije prijetnje Trampa naišle su na ogorčenje u Teheranu, koji je obećao trenutni odgovor na svaku američku vojnu akciju, prenosi CNN. 

Jedan visoki savjetnik vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija zaprijetio da će ciljano udariti na Izrael ukoliko napad bude izveden.

U srijedu je Tramp objavio na platformi Trut Sošal zahtijevajući od Irana da sjedne za pregovarački sto radi “pravednog i ravnopravnog dogovora, bez nuklearnog oružja.”

Upozorio je da će sljedeći američki napad na zemlju “biti mnogo gori” od onog koji je izveden prošlog ljeta, kada je američka vojska napala tri iranska nuklearna postrojenja.

Dakle, ako ne bude postignut dogovor u posljednjem trenutku sa Teheranom i predsjednik Donald Tramp odluči da naredi američkim snagama da napadnu, koji su mogući ishodi?

BBC razmatra sedam scenarija u slučaju da do napada dođe.

Ciljani, precizni udari, minimalni civilni gubici, tranzicija ka demokratiji

Američke vazdušne i pomorske snage sprovode ograničene, precizne udare na vojne baze Islamske revolucionarne garde Irana (IRGC) i jedinice Basid, paravojne snage pod kontrolom IRGC-a, kao i na lansirna mjesta balističkih raketa i skladišta, kao i na iranski nuklearni program.

Već oslabljen režim je oboren, što eventualno vodi ka demokratiji u kojoj Iran može ponovo da se priključi ostatku svijeta.

Ovo je veoma optimističan scenario. Zapadna vojna intervencija u Iraku i Libiji nije dovela do glatke tranzicije ka demokratiji.

Okončala je diktature u oba slučaja, ali dovela do godina haosa i krvoprolića.

Režim ostaje, ali ublažava svoju politiku

Ovo se može uopšteno nazvati “venecuelanski model”, gdje brza i snažna akcija SAD ostavlja režim netaknutim, ali sa ublaženim politikama, piše BBC.

U slučaju Irana, to bi značilo da Islamska Država preživi, što neće zadovoljiti veliki broj Iranaca, ali bi bila primorana da smanji svoju podršku nasilnim milicijama širom Bliskog istoka, da obustavi ili smanji domaće nuklearne i balističke raketne programe, kao i da ublaži represiju nad protestima.

I ovo je na manje vjerovatan scenario, jer vođstvo Islamske Države ostalo je prkosno i otporno na promjene već 47 godina.

Režim pada, zamjenjuje ga vojna vlast

Mnogi smatraju da je ovo najvjerovatniji mogući ishod.

Iako je režim očigledno nepopularan kod mnogih, i svaki naredni talas protesta tokom godina dodatno ga slabi, i dalje postoji ogromno i sveprisutno bezbjednosno pitanje i veliki interes da se sačuva status quo.

Glavni razlozi zašto protesti do sada nisu uspjeli da svrgnu režim je što nije bilo značajnih prelazaka na drugu stranu, dok su oni koji kontrolišu vlast spremni da koriste neograničenu silu i brutalnost da ostanu na vlasti.

U konfuziji koja bi uslijedila nakon bilo kakvih američkih udara, moguće je da Iran završi pod vlašću snažne vojne vlade, sastavljene uglavnom od pripadnika IRGC-a.

Iran uzvraća napadom na američke snage i saveznike

Iran je obećao da će uzvratiti na bilo koji američki napad, poručujući da mu je “prst na obaraču”.

Jasno je da ne može da se suprotstavi moći američke mornarice i vazduhoplovstva, ali i dalje bi mogao da uzvrati svojim arsenalom balističkih raketa i dronova.

Postoje američke baze i objekti duž arapske strane Zaliva, naročito u Bahreinu i Kataru, ali Iran bi takođe, ako bi želeo, mogao da cilja kritičnu infrastrukturu bilo koje zemlje koju bi smatrao saučesnikom u američkom napadu, kao što je Jordan.

Razorni napad raketama i dronovima na petrohemijske objekte Saudi Aramco 2019, pripisan miliciji koju podržava Iran u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete.

Zalivski arapski susedi Irana, svi saveznici SAD, trenutno su opravdano veoma zabrinuti da će bilo koja američka vojna akcija na kraju pogoditi i njih.

Iran uzvraća postavljanjem mina u Zalivu

Ovo je odavno prijetnja globalnoj pomorskoj plovidbi i snabdevanju naftom, još od Iransko-irakanskog rata 1980–1988, kada je Iran zaista minirao brodske puteve, a britanske protivminske jedinice pomagale su u njihovom uklanjanju.

Uski Ormuski moreuz između Irana i Omana predstavlja kritičnu tačku.

Oko dvadeset odsto svjetskog izvoza tečnog prirodnog gasa (LNG) i između dvadeset i dvadeset pet odsto nafte i naftnih derivata prolazi kroz ovaj moreuz svake godine.

Iran bi postavljanjem mina neminovno uticao na svjetsku trgovinu i cijene nafte.

Iran uzvraća potapanjem američkog ratnog broda

Kapetan američke mornarice na jednom ratnom brodu u Zalivu rekao je za BBC da je jedna od prijetnji od Irana koja ga najviše brine tzv. “napad rojem rfaketa”.

To je situacija kada Iran lansira toliko visokorazornih dronova i raketa na jedan ili više ciljeva da ni moćna bliska odbrana američke mornarice ne može sve da uništi na vrijeme.

Iranski mornari su veliku pažnju posvetili obuci za nekonvencionalno ili „asimetrično“ ratovanje, tražeći načine da nadvladaju ili zaobiđu tehničke prednosti svog glavnog protivnika, američke Pete flote.

Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje posade, predstavljalo bi ogromnu sramotu za SAD.

Iako se ovaj scenario smatra malo vjerovatnim, brod razarač vrijedan milijarde dolara USS Cole bio je onesposobljen Al-Kaidinim samoubilačkim napadom u luci Aden 2000. godine, pri čemu je poginulo sedamnaest američkih mornara.

Prije toga, 1987. irački pilot je greškom ispalio dvije rakete Exocet na američki ratni brod USS Stark, ubivši trideset sedam mornara.

Režim pada, zamjenjuje ga haos

Ovo je vrlo realna opasnost i jedna od glavnih briga susjeda kao što su Katar i Saudijska Arabija.

Pored mogućeg građanskog rata, kakav su doživeli Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da etničke tenzije prerastu u oružani sukob, dok Kurdi, Beluči i druge manjine pokušavaju da zaštite svoj narod u okviru nacionalne vakuum vlasti.

Veliki dio Bliskog istoka bi svakako bio zadovoljan ukoliko bi nestala Islamska Država, a niko više od Izraela.