Mačke su poznate po tome da s ivice stola slučajno gurnu čašu ili ukras na pod, a ništa manje iznenađujuće nije ni kada se međusobno „lupnu“ šapom. Iako to ponašanje ljudima često djeluje zločesto ili osvetoljubivo, iza njega se zapravo krije kombinacija instinkta, znatiželje i komunikacije.

 

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Prije svega, mačke su prirodni lovci. Njihovi preci, poput afričke divlje mačke od koje potiče domaća mačka, preživljavali su zahvaljujući brzini, refleksima i preciznim pokretima šapom. Kada mačka lagano udari predmet i posmatra kako pada, kotrlja se ili proizvodi zvuk, ona aktivira isti mehanizam koji bi u prirodi koristila za testiranje plijena.

Pomicanje objekta šapom omogućava joj da „provjeri“ reaguje li nešto, da li je bezbjedno i može li biti zanimljivo za dalju igru.

U kućnom okruženju, gdje nema stvarnog lova, potreba za stimulacijom često se preusmjerava na predmete iz svakodnevice. Rub stola postaje savršena pozornica za eksperimentisanje: mačka procjenjuje gravitaciju, zvuk pada i reakciju vlasnika.

Posebno je zanimljivo to što ovakvo ponašanje često izazove brzu ljudsku reakciju, što mački može predstavljati dodatnu nagradu u vidu pažnje.

Kada je riječ o udaranju druge mačke šapom, situacija je nijansiranija. Takvi „šamarčići“ često su dio igre i način uspostavljanja hijerarhije. Mačke međusobno komuniciraju govorom tijela, položajem ušiju, repa i intenzitetom pokreta.

Lagani udarac bez izvučenih kandži obično je poziv na igru ili upozorenje da je druga mačka prešla granicu. Ukoliko se kandže izvuku, leđa izviju, a čuje se režanje, tada je riječ o ozbiljnijem sukobu.

Zanimljivo je da su i velike mačke, poput onih koje možemo vidjeti u dokumentarcima o lavovima ili tigrovima, sklone sličnim pokretima šapom tokom igre ili odmjeravanja snaga. Razlika je samo u veličini i posljedicama. Instinkt je, međutim, ostao isti – brz dodir šapom služi kao test, signal ili početak interakcije.

Na kraju, važno je razumjeti da mačka ne ruši predmete kako bi „napakostila“ vlasniku. Ona istražuje svijet na način koji joj je prirodan. Ako joj je dosadno ili nema dovoljno mentalne i fizičke stimulacije, ovakvo ponašanje može postati učestalije. Interaktivne igračke, penjalice i redovna igra mogu značajno smanjiti potrebu da kuhinjski sto postane poligon za eksperimente.