Dok je Teheran u subotu ujutru bio zasipan američkim i izraelskim bombama, njegov glavni diplomata okrenuo je broj Moskve. Sa druge strane linije, prema zvaničnom ruskom saopštenju, ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izrazio je saučešće svom iranskom kolegi i obećao mu – verbalnu podršku, piše Politiko.

Foto: Pixabay.com

Iran je tako postao najnovija zemlja, poslije Sirije i Venecuele, koja je iz prve ruke osjetila šta partnerstvo sa Rusijom znači – a šta ne znači, navodi Politiko.

Otkako je prije četiri godine pokrenuo sveobuhvatni rat u Ukrajini, Kremlj je retorički isticao sebe kao nosioca zastave takozvanog multipolarnog svijeta.

Međutim, u odlučujućim trenucima, njegov odgovor na terenu u savezničkim zemljama bio je upadljivo slab dok su njihovi lideri bili na udaru.

Prvo je sirijski predsjednik Bašar al-Asad krajem 2024. naučio da ruska podrška ne garantuje opstanak njegovog režima, dok su pobunjeničke snage nadirale u Damask.

Venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro, koji se od početka ove godine nalazi u američkom zatvoru, takođe će razmišljati o tome gdje je Kremlj bio u njegovom času potrebe.

Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei, ubijen tokom napada na Teheran, objavio je američki predsjednik Donald Tramp.

Iran sada prijeti da postane najnoviji primjer raskoraka između velikih riječi Kremlja pred američkom hegemonijom i stvarnosti u kojoj je ta hegemonija sve vidljivija.

Samo simbolična podrška

Za Teheran, mlak odgovor Moskve ne bi trebalo da predstavlja iznenađenje.

Znakovi su bili vidljivi još od prošlog ljeta, kada su – tokom dvanaestodnevnog rata sa Izraelom koji je uključivao masovni američki napad na iranska nuklearna postrojenja – visoki ruski zvaničnici slično nudili osude u izjavama, ali bez konkretne akcije.

U mjesecima koji su uslijedili, Moskva je pokušala da ograniči štetu.

Branila je pravo islamskog režima da uguši proteste, za šta su, prema izvještajima, korišćeni ruska vojna oprema i tehnologija.

Rusija je u decembru pristala da isporuči napredne prenosne raketne sisteme u vrijednosti od 500 miliona evra, dok se Teheran naoružavao za drugi američki napad, navodi se u izvještaju lista Fajnenšenel tajms.

Moskva se takođe javno predstavljala kao posrednik između SAD i Irana, predlažući da skladišti zalihe obogaćenog uranijuma na ruskoj teritoriji.

Simbolično, iranska i ruska mornarica ovog mjeseca održale su i zajedničku vježbu u Omanskom zalivu – iako je Moskva, navodno, obezbedila samo jedan ratni brod, navodi se u tekstu.

Pomoćnik Kremlja Nikolaj Patrušev je potom najavio da će uslijediti nove vježbe uz učešće Kine u Ormuskom moreuzu.

Ali kada je u subotu došlo do odlučujućeg trenutka, nije bilo govora o tome da će Moskva vojno priteći Teheranu u pomoć.

Formalno, Rusija na to nije ni obavezna

Iako su Rusija i Iran u aprilu 2025. potpisali sporazum o strateškom partnerstvu, on nije uključivao klauzulu o uzajamnoj odbrani.

„Želio bih da naglasim da potpisivanje sporazuma ne znači uspostavljanje vojnog saveza sa Iranom niti uzajamnu vojnu pomoć“, pojasnio je tada zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova Andrej Rudenko Državnoj dumi Rusije.

To je značilo da, iako je Iran snabdijevao Moskvu dronovima „Šahed“ i raketama tokom rata u Ukrajini, Kremlj ne namjerava da se pridruži Teheranu u vođenju još jednog rata, piše Politiko.

U satima nakon subotnjeg napada, mnogi korisnici društvenih mreža podsjetili su na Putinove komentare iz juna 2025. na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, gdje je branio „neutralan“ stav Rusije tokom prvog američko-izraelskog napada na Iran.

On je napomenuo da najmanje dva miliona bivših sovjetskih građana živi u Izraelu.

„To je danas gotovo ruskojezična zemlja. I mi, naravno, taj faktor uzimamo u obzir“, rekao je tada predsjednik.

Ukorjenjivanje

Neuspjeh Rusije da interveniše u Iranu nesumnjivo predstavlja udarac njenom ugledu na globalnoj sceni.

Ali to bi joj moglo doneti i određene ratne koristi.

Moskva će se nadati da će skrenuti pažnju sa sebe ističući neuspjeh Zapada – a naročito SAD – da se pridržava međunarodnih normi.

Takođe je vjerovatno da će dodatno učvrstiti krutu poziciju Kremlja po pitanju Ukrajine, koju dosledno predstavlja kao odbrambeni potez protiv zapadne agresije.

„Biće teško ubijediti Putina da je ikada griješio“, rekao je na Telegramu Vladimir Pastuhov, ruski politički naučnik povezan sa Univerzitetskim koledžom u Londonu.

I dodaje: „Sumnjičavcima će pokazati na Teheran i reći: ‘To smo mogli biti mi.’“

U najmanju ruku, ako propadnu mirovni pregovori o Ukrajini uz posredovanje SAD, Moskva će imati spremne argumente.

Medvedev o Trampu: Mirotvorac je ponovo na djelu

Među prvim ličnostima iz Kremlja koje su reagovale u subotu bio je zamjenik predsedavajućeg ruskog Saveta bezbjednosti i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev.

„Mirotvorac je ponovo na djelu“, napisao je na platformi Iks, misleći na američkog predsjednika Donalda Trampa.

„Pregovori sa Iranom bili su samo paravan. Svi su to znali.“

Fjodor Lukjanov, ruski savetnik za spoljnu politiku blizak Kremlju, otišao je toliko daleko da je sugerisao da događaji u Iranu pokazuju da je diplomatija sa Trampom bila „potpuno besmislena“.

Moskva će se nadati da je to poruka koja će ostati u svijesti njenih preostalih saveznika – a ne njena sopstvena neaktivnost, navodi se u analizi Politika.