Krajnji cilj ne smiju biti spektakularna hapšenja nego povratak pokradenih milijardi građanima, saopštio je potpredsjednik DNP-a Milun Zogović.

Milun Zogović; Foto Skupština CG

“Udar na nelegalnu imovinu je najefikasnije sredstvo u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Oduzimanje pokradenog, pored direktne koristi za državu, često boli više od samog zatvora. Nije suština u tome koliko će ko vremena provesti u zatvoru, već u tome da se građanima i državi vrati ono što je od njih opljačkano u prethodnih trideset i pet godina”, istakao je Zogović.

Prema njegovim riječima, bez toga, pravda ostaje polovična, a povjerenje u institucije slabo.

“Umjesto spektakularnih hapšenja pred kamerama, prioritet mora biti sistemsko vraćanje milijardi eura u budžet i njihovo stavljanje u funkciju javnog interesa. Ako govorimo realno i bez politizacije, procjene pokazuju da je kroz razne oblike zloupotreba iz ekonomije izvučeno više milijardi eura. Naravno, nije realno očekivati da se sav taj novac može vrati — ali iskustva drugih zemalja pokazuju da je moguće vratiti značajna sredstva ako postoji ozbiljan i dosljedan sistem”, jasan je on.

Kako je kazao, to znači da bi i u našem slučaju povrat sredstava u rasponu od nekoliko stotina miliona do par milijardi eura bio ostvariv cilj — i ujedno ogroman rezultat koji bi imao direktan efekat na budžet, javne usluge i životni standard građana.

“Zato fokus mora biti na finansijskim istragama, oduzimanju imovine i transparentnom upravljanju tim sredstvima. Provjera imovine svih funkcionera ne smije biti formalna nego mora biti realna kroz automatsko ukrštanje podataka koje treba da otkrije postojanja nesklada između legalnih prihoda i stvarne imovine jedne osobe. Tek kada se nezakonito stečena imovina sistemski vraća državi, može se reći da pravda ima puni smisao — i da se kriminal više ne isplati”, poručuje.

Crnoj Gori je, kako dodaje, neophodan Zakon o porijeklu imovine koji bi normirao postupak tzv građanskog oduzimanja imovine, čiji ishod ne zavisi od pokretanja, toka i ishoda krivičnog postupka.

“Povod da tužilac pokrene postupak oduzimanja nelegalno stečene imovine može biti nesrazmjera između prihoda i imovine, indicije o korupciji i organizovanom kriminalu kao i podaci iz finansijskih istraga. Ključna razlika u odnosu na krivični postupak gdje tužilac dokazuje krivicu, je obrnut teret dokazivanja”, pojašnjava.

Ističe da onaj ko ima imovinu za koju nema zakonito pokriće dužan je da dokaže porijeko imovine i zakonitost sticanja a sam postupak se vodi kao građanski spor.

“Ako se utvrdi da nema zakonitog porijekla imovina se trajno oduzima i prelazi u vlasništvo države. Zašto je ovo važno? Fokus je na oduzimanju nelegalno stečene imovine, sistem postaje efikasan, ne čeka se godinama i ni na jedan način se ne utiče na pokretanje, trajanje i ishod potencijalnog krivičnog postupka. Jednostavno, ako ne može dokazati kako si stekao imovinu država ima pravo da je uzme”, naglašava.

Kako navodi, to je ključni mehanizam da se umjesto pukih hapšenja konačno dođe do onoga što je najvažnije a to je vraćanje pokradenog građanima i budžetu.

“Neophodna je maksimalna posvećenost i rezultat će se mjeriti konkretnim milijardama vraćenim u budžet uz transparentan javni registar gdje će jasno moći da se vidi šta je oduzeto, koliko vrijedi i gdje je završilo. Nedavno mi je jedan penzioner rekao: “veće kazne za one koji su pljačkali Crnu Goru ne bi bilo nego da ih država pusti na slobodu ali da žive kao ja od minimalne penzije””, zaključio je.