Prij polijetanja i slijetanja aviona svetla u kabini su prigušena. Iako se često misli da je riječ o uštedi energije, pravi razlog je bezbjednosna procedura zasnovana na nauci o ljudskom vidu.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Mnogi ovu promjenu povezuju sa stvaranjem mirnije atmosfere ili uštedom energije, što je prema vazduhoplovnim stručnjacima, potpuna besmislica. Svijetla troše zanemarljivu količinu energije u poređenju sa snagom motora. Zbog toga su prigušena svijetla jedna od mjera koje su osmišljene da zaštite putnike tokom leta.

Polijetanje i slijetanje su statistički najopasniji djelovi svakog leta

Prema podacima Međunarodnog udruženja za vazdušni saobraćaj (IATA), više od polovine avionskih nesreća događa se tokom slijetanja. Iako je letenje izuzetno bezbjedno, avio-industrija primjenjuje stroge mjere predostrožnosti. Svaki detalj, od podizanja zavjesica do prigušivanja svjetala, dio je protokola koji u slučaju opasnosti omogućava najbržu moguću reakciju.

Priprema očiju za mrak: Nauka iza bezbjednosti

Glavni razlog za gašenje svjetala je omogućavanje adaptacije očiju na mrak. Ljudskom oku je potrebno vrijeme da pređe sa dnevnog na noćno svijetlo. Ovaj proces može da traje i do 30 minuta, jer fotoreceptorske ćelije u mrežnjači, poznate kao štapići,treba da se aktiviraju.

One su zadužene za vid u uslovima niske osvjetljenosti, ali im je potrebno vrijeme da se regenerišu nakon izlaganja jakom svijetlu. Te dragocjene sekunde su ključne u kriznoj situaciji.

U slučaju vanredne situacije i nestanka struje, kabina bi utonula u mrak. Putnici čije oči nisu naviknute na tamu bili bi dezorijentisani, što bi izazvalo paniku i usporilo evakuaciju.

Prigušivanjem svjetala pre kritičnih faza, oči i vid putnika već su djelimično adaptirani na mrak. Time se skraćuje vrijeme potrebno da se uoče svjetlosni markeri na podu i znakovi za izlaz. Zanimljivo je da su, prema nekim izvorima, sličan princip koristili i pirati, koji su povezom čuvali jedno oko adaptiranim na mrak za borbe u potpalublju.

Bolja vidljivost spolja i iznutra

Prigušeno svijetlo ima i drugu važnu funkciju: omogućava posadi bolji pregled situacije izvan aviona. Smanjenjem unutrašnjeg odsjaja na prozorima, kabinsko osoblje može lakše da uoči opasnosti poput vatre ili dima na krilima. Ova informacija je od presudnog značaja prilikom odluke o tome koja vrata su bezbjedna za evakuaciju. Zbog toga se od putnika traži i da podignu zavese na prozorima kako bi posada i spasioci imali jasan pogled.

Unutar kabine, tamnija atmosfera čini sve elemente sistema za hitne slučajeve vidljivijim. Jarko osvijetljeni natpisi "IZLAZ" i fotoluminiscentne trake na podu koje vode do vrata postaju dominantni. U uslovima dima, praćenje ovih svjetlosnih staza može biti jedini način za brzu evakuaciju. Procjenjuje se da putnici imaju oko 90 sekundi da napuste avion u opasnosti, a svaka sekunda je važna.

Međunarodni standard, a ne preporuka

Ova procedura nije proizvoljna odluka avio-kompanija. To je obavezujući međunarodni standard propisan od strane vodećih regulatornih tijela, kao što su Međunarodna organizacija civilnog vazduhoplovstva (ICAO) i američka Federalna uprava za vazduhoplovstvo (FAA). Propisi su rezultat decenija istraživanja i analize incidenata, a sve kompanije ih se moraju pridržavati.

Svaka od ovih naizgled malih radnji je karika u lancu mera predostrožnosti, osmišljenih da čak i u najmanje vjerovatnim okolnostima, svaki putnik uvijek ima najbolje šanse da ostane bezbjedan.