„Vještačka inteligencija je za našu redakciju alat koji pomaže da pojednostavimo i unaprijedimo pojedine korake u redakcijskom radu. Međutim, ona definitivno nije sredstvo koje smije da preuzme suštinu našeg rada.“

Foto: Pixabay

Tu rečenicu je proteklog vikenda objavio berlinski list Tagesšpigel. Išla je uporedo sa drastičnom odlukom – njihov najpoznatiji komentator do daljnjeg neće pisati za ovaj dnevnik, piše Dojče vele.

Jer, Štefan-Andreas Kasdorf (67), bivši izdavač i glavni urednik, nije lično pisao tekstove, već je to djelimično činila vještačka inteligencija (VI). „Napravio sam ogromnu grešku, naštetio ovoj kući i sebi“, naveo je Kasdorf, uz izvinjenje.

U toku su detaljne provjere, a dok se ne završe, nekoliko tekstova ovog autora uklonjeno je sa internet-stranice.

Slučaj je podgrijao debatu o korišćenju VI u medijima. Samo nekoliko dana ranije Frankfurter algemajne cajtung objavio je autorski tekst premijera Tiringije Marija Fojta koji je nastao uz pomoć VI. U tom listu tvrde da za to nijesu znali prije objavljivanja.

Vera Kacenberger, profesorka digitalnog novinarstva na Univerzitetu u Lajpcigu, kaže da posebno slučaj Kasdorfa narušava povjerenje u novinarstvo.

Tu, navodi ona, VI nije korišćena kao podrška za dobijanje ideja ili pri istraživanju, već je korišćena za samu suštinu novinarskog rada.

„Publika to može doživjeti kao prevaru kada se VI koristi za sastavljanje komentara, a da se to ne otkrije“, navodi ona u odgovorima za DW.

Dodaje da je to „opasno“, jer upravo komentari, kolumne i debatni tekstovi imaju važnu ulogu u demokratiji i „nude orijentir“ u „sve složenijem svijetu“.

„Kada VI generiše komentare, ona direktno učestvuje u oblikovanju javnog mnjenja“, dodaje Kacenberger. To je problematično jer ona nema vrijednosti, politički stav niti osjećaj odgovornosti.Pozitivno u cijeloj priči je, dodaje ona, što redakcije očigledno ozbiljno shvataju svoje pravilnike i reaguju kada otkriju njihovo kršenje.
Uredništvo Tagesšpigela podsjetilo je na interne smjernice prema kojima novinarski sudovi, procjena informacija, analiza i jezičko oblikovanje tekstova ne smiju biti prepušteni VI.

Ipak, u branši postoje i potpuno drugačija mišljenja – neki nemaju ništa protiv tekstova napisanih uz pomoć vještačke inteligencije, čak i kada to nije naznačeno. Tako je Matijas Depfner, šef uticajne izdavačke kuće Špringer, kritikovao FAZ zbog uklanjanja teksta premijera Tiringije.

Depfner je zadao vještačkoj inteligenciji zadatak da kritikuje FAZ, a ona je napisala da je riječ o odbijanju novih tehnologija i „očajničkom pokušaju kočijaškog lobija da zabrani automobil“.

Iz FAZ-a su odgovorili Depfneru da je koristio VI jer svojom „prirodnom inteligencijom ne dobacuje dalje“.

Njemački Savjet za štampu je 2024. godine proširio kodeks, navodeći da je odgovornost za sav sadržaj uvijek na redakciji, čak i kada ga generiševještačka inteligencija.

Ipak, Savjet ne smatra obaveznim označavanje tekstova koje je generisala VI. Kada razmatraju eventualne žalbe, kažu, nije presudno kojim alatom je tekst nastao.
Ali i to ima granice. U martu je Savjet osudio portal Biznis insajder, koji pripada Špringeru, zbog teksta o iskustvu majke djeteta koja radi od kuće. Potpisana autorka postoji, ali je tekst napisala VI.

Vera Kacenberger smatra da se granice hitno moraju razjasniti. Za mnoge novinare VI je već postala uobičajena alatka, poput internet-pretraživača ili provjere pravopisa.

„Time se brišu granice između dozvoljene podrške i autorskog doprinosa VI koji mora biti označen“, smatra ona.

Kacenberger svoje studente uči da VI koriste kao alat, a ne kao zamjenu za sopstveno razmišljanje. Medijima preporučuje da uče iz grešaka, budu transparentni i da ne vjeruju da je moguće jednostavno „izbrisati“ VI.
„Vještačka inteligencija je došla da ostane.“