Decenije istraživanja i praćenje života hiljada ljudi, od studenata Harvarda do stanovnika siromašnih četvrti Bostona, dovele su naučnike do iznenađujućeg zaključka: formula za dobar život ne krije se u bogatstvu ili slavi, već u nečemu mnogo temeljnijem.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Kada su naučnici sa Harvarda 1938. godine započeli ambiciozan projekat praćenja života 268 studenata, nadali su se da će otkriti tajne zdravog i srećnog života. Među prvim učesnicima bili su i budući predsjednik Džon F. Kenedi i čuveni urednik „Vašington posta“ Ben Bredli. Studija se kasnije proširila i na 456 dječaka iz siromašnih dijelova Bostona, a danas obuhvata više od dvije hiljade ljudi, uključujući potomke prvobitnih učesnika.

Nakon više od 85 godina prikupljanja podataka, od medicinskih kartona do detaljnih upitnika i intervjua, jedan zaključak se izdvojio kao nepobitan.

„Iznenađujuće otkriće je da naši odnosi i to koliko smo srećni u njima imaju snažan uticaj na naše zdravlje“, objasnio je Robert Voldinger, profesor psihijatrije na Harvardu i četvrti direktor ove najduže naučne studije o sreći.

Pokazalo se da su bliski i kvalitetni odnosi bolji prediktori dugog i srećnog života od društvene klase, koeficijenta inteligencije, pa čak i gena. Podaci su otkrili da je nivo zadovoljstva vezama u 50. godini bio bolji pokazatelj fizičkog zdravlja u 80. godini nego nivo holesterola. Model korišćen u studiji uključuje numeričke procjene iz anketnih podataka koje predstavljaju kako je svaki dio sreće povezan sa ostalima.

Foto. iLustracija/Pexels.com 

Srećni brakovi djelovali su kao zaštita od mentalnog propadanja, pa su tako parovi u osmoj deceniji života, koji su bili zadovoljni svojim odnosom, prijavljivali da im raspoloženje ne opada čak ni u danima kada osjećaju jači fizički bol. S druge strane, oni u nesrećnim vezama osjećali su i pojačan emotivni i fizički bol. Voldinger ističe da usamljenost može biti smrtonosna, upoređujući njen uticaj sa pušenjem ili alkoholizmom.

„Socijalni fitnes“ se vježba

Baš kao što je tijelu potrebna vježba, tako je i našim društvenim vezama potreban svjestan trud i rad. Voldinger uvodi pojam „socijalnog fitnesa“, koji podrazumijeva sposobnost da procijenimo svoje odnose i aktivno radimo na njima. To znači postavljanje pitanja: Koje veze mi daju energiju? Koga cijenim i kako mogu tu osobu više uključiti u svoj život? Želim li da stvorim nove kontakte?

Čak i bliski prijatelji mogu polako nestati sa liste prioriteta ako ih svjesno ne njegujemo. Najbolji način za poboljšanje „socijalnog fitnesa“ jeste da se vrijeme za odnose unese u sedmični raspored, baš kao odlazak u teretanu ili poslovni sastanak.

Osjećaj sreće za duži život

Voldinger i njegov koautor, ujedno i prijatelj, razgovaraju telefonom svakog petka u podne.

„To je postalo automatski. Pričamo o poslu, ali i o djeci, o ličnim problemima, o svemu. Taj poziv je ogroman faktor u održavanju naše bliskosti“, naglasio je Voldinger.

Osjećaj kontrole kao ključni sastojak

Pored snažnih veza, novija istraživanja ukazuju na još jedan ključni element sreće – autonomiju. Studija objavljena u časopisu The Journal of Positive Psychology pravi razliku između hedonističkog pogleda na život, koji sreću vidi kao potragu za zadovoljstvom, i eudaimonijskog pristupa, koji je definiše kroz smisao i svrsishodne aktivnosti.

Istraživači sa Univerziteta u Torontu anketirali su više od 1.200 odraslih i otkrili da, iako su povezanost sa drugima i osjećaj kompetentnosti važni, autonomija je jedina psihološka potreba koja doprinosi zadovoljstvu životom nezavisno od trenutnih pozitivnih osjećanja.

Drugim riječima, ljudi ne procjenjuju svoj život samo na osnovu pitanja „Kako se osjećam?“, već i kroz pitanje „Da li je ovo moj život?“. Osjećaj da smo sami donijeli odluke, čak i one teške koje ne donose trenutno zadovoljstvo, presudno utiče na dugoročni osjećaj ispunjenosti.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Iako se često kaže da novac ne može kupiti sreću, istraživanja o ulozi bogatstva pokazuju složeniju sliku. Dok finansijska stabilnost svakako doprinosi blagostanju, njen uticaj slabi nakon što se dostigne određeni nivo prihoda koji pokriva osnovne potrebe.

Studije sprovedene u malim, ruralnim zajednicama koje imaju malo ili nimalo kontakta sa novcem pokazale su iznenađujuće visok nivo zadovoljstva životom. To sugeriše da faktori poput bliskosti sa prirodom, jake međuzavisnosti unutar zajednice i odsustva društvenih poređenja mogu biti moćniji izvori sreće od materijalnog bogatstva.

Na kraju, kvalitetan život se ne svodi na sabiranje trenutaka užitka, već na izgradnju temelja koji čine čvrste veze sa drugima i osjećaj da upravljamo sopstvenim putem. Kao što kaže Voldinger, odnosi ne garantuju sreću svakog dana, ali „grade temelj blagostanja, sigurnosnu mrežu i osjećaj da u životu imamo ljude na koje možemo da računamo kada nam zatrebaju“.