Crna Gora je trenutno najnaprednija kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji (EU), a Vlada i dalje cilja ulazak 2028. godine. Ipak, kako piše „The Economist“, put do članstva mogao bi zavisiti i od raspoloženja država članica, posebno Francuske, gdje za proširenje trenutno nema dovoljno političke podrške.
Foto: Arhiva/Vlada Crne Gore
Zemlje Zapadnog Balkana imaju jednu šalu o svojim dugogodišnjim nastojanjima da se pridruže EU: „Mi se pretvaramo da sprovodimo reforme, a oni se pretvaraju da nas žele“.
Ipak, ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine dala je novi zamah procesu proširenja, a Vlada Crne Gore smatra da bi zemlja uskoro mogla imati priliku da postane članica EU.
Sa svega oko 630.000 stanovnika, Crna Gora bi Evropsku uniju relativno malo koštala kada je riječ o pomoći. Njen poljoprivredni izvoz je premali da bi zabrinuo evropske poljoprivrednike, a ne predstavlja ni rizik od značajnije migracije radne snage.
Na samitu održanom u Crnoj Gori u junu, lideri EU nadmetali su se u pohvalama na račun napretka zemlje. Vlada Crne Gore želi da do kraja ove godine završi usklađivanje sa standardima EU, a da članstvo ostvari 2028. godine. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen taj rok ocijenila je kao „dostižan“.
Međutim, raspoloženje je splasnulo nakon što su građani Islanda 29. avgusta glasali protiv ponovnog pokretanja pregovora o pristupanju EU. Neki su se nadali da bi kandidatura bogate sjeverne zemlje mogla dodatno podstaći proces proširenja.
Sada će kandidati jednostavno morati da ubijede Evropljane da je u njihovom interesu da u EU uđu siromašnije zemlje jugoistočne Evrope.
Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora je na čelu kolone. Slijedi Albanija, dok Kosovo i Bosna i Hercegovina ostvaruju mali napredak. Sjevernu Makedoniju blokira njen neprijateljski nastrojeni susjed Bugarska.
Srbija, najveća od šest zemalja Zapadnog Balkana, u julu je dobila negativan signal od osam članica EU, uglavnom zbog, kako navodi „The Economist“, njenog autokratskog načina upravljanja.
Crnogorski premijer Milojko Spajić rekao je 27. avgusta da dvije susjedne zemlje – jasno misleći na Srbiju i Albaniju – pokušavaju da uspore pristupanje Crne Gore, navodno iz ljubomore.
Nakon raspada Jugoslavije, Crnom Gorom su decenijama dominirale jedna politička partija i njeno rukovodstvo, koje je zemlju povelo ka nezavisnosti i članstvu u NATO-u.
To je 2020. godine zamijenila koalicija u kojoj su bile i prosrpske partije. Proevropske snage strahovale su da bi Srbija mogla voditi spoljnu politiku Crne Gore.
To se nije dogodilo, navodi „The Economist“, a odnosi dvije zemlje su loši. Perspektiva članstva u EU podstakla je političke partije da sarađuju na reformama.
Skeptici tvrde da su promjene kozmetičke i ukazuju na to da su lideri EU prestali da govore o moćnim crnogorskim klanovima koji se bave krijumčarenjem droge.
Evropljani koji podržavaju proširenje zabrinuti su da, ako ni mala zemlja poput Crne Gore ne može postati članica, onda Ukrajina i druge zemlje nemaju mnogo nade.
Najveći rizik predstavlja Francuska.
Predsjednik Emanuel Makron podržava pristupanje Crne Gore EU. Međutim, francuski zakon zahtijeva referendum ili podršku tri petine oba doma parlamenta kako bi pristupanje nove članice bilo odobreno.
Prema podacima Eurobarometra, samo 35 odsto građana Francuske podržava proširenje Evropske unije. Makron će, pritom, naredne godine napustiti funkciju predsjednika. Mogla bi ga naslijediti Marin le Pen iz populističke desničarske stranke Nacionalno okupljanje, koja se čvrsto protivi proširenju EU.
Tokom Makronove posjete Crnoj Gori u junu, potpisan je niz političkih i poslovnih sporazuma, uključujući i jedan čiji je cilj stvaranje povoljnije slike o Crnoj Gori u Francuskoj.
Međutim, Jovana Marović, bivša ministarka evropskih poslova Crne Gore, nije optimistična.
Većina potrebna za ratifikaciju pristupanja bilo koje buduće članice, kako kaže, „jednostavno ne postoji“ u francuskom parlamentu.
„Ovo je izuzetno nepopularno reći“, nastavlja Marović. „Atmosfera u Crnoj Gori je gotovo euforična, kao da je pristupanje EU već gotova stvar.“
Ona smatra da Crna Gora ima vremena da među članicama EU izgradi podršku za svoje pristupanje.
„Za sada, mnoge od njih zaziru od prijema novih zemalja, baš kao što su i Islanđani zazirali od pridruživanja“, zaključuje „The Economist“.
KOMENTARI (0)