U samo 100 gr ove biljke je zastupljeno 80% dnevnih potreba za vitaminom C.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Zelje predstavlja popularnu višegodišnju biljku iz porodice troskota, i važna je napomena da postoje dvije osnovne vrste zelja. Naime, divlje zelje ili livadsko zelje jeste samonikla biljka, a takođe postoji i „pitomo“ odnosno domaće zelje koje se uzgaja kao i druge vrste zelenog povrća.

Zelje je biljka koja je veoma bogata vitaminima, pre svega vitaminom C, te mineralima kakvi su gvožđe, fosfor i kalcijum, piše Majka priroda.

Takođe je poznato da se iz korijenskog dijela biljke, može izdvojiti veoma ljekovita materija koja je poznata kao rumicin koji je po svojim karakteristikama sličan rabarbari.

Kada se posmatra nutritivna vrijednost zelja i njegova prednost za zdravlje, 100 gr zelja sadrži:

48 mg vitamina C;

0,8 gr celuloznih vlakana;

2,4 mg gvožđa;

290 mg kalijuma;

50 mg kalcijuma;

18 mg natrijuma;

43 mg fosfora;

0,3 mg magnezijuma;

0,4 mikrograma vitamina B3;

0,17 mikrograma vitamina B5.

Iako je iz navedenog jasno da je zelje veoma zdrava i nutritivnim materijama bogata namirnica, ono je ranije smatrano takozvanom „hranom za siromašne“. Međutim, jedna od zanimljivih činjenica jeste ta da se zelje i njegova svojstva vrlo cijene u Kini, pa je prema nekim podacima ono bilo hrana radnicima koji su gradili Kineski zid.

Naime, postoje spisi koji govore u prilog tome da su neimarima koji su zidali ovu velelepnu građevinu, uvijek uz pirinač davano i zelje, kao izvor energije.

Najjednostavnije rečeno, zelje je jedan od najmoćnijih antioksidanasa i ima ulogu detoksikacije, pa je nazvano i „čistačem ljudskog organizma“. Zelje se bere u rano proljeće, i u ishrani se koriste listovi biljke, pa se smatra da se ova namirnica baš u tom periodu treba iskoristiti u ishrani.

Važno je međutim da se poznaju neke osnovne karakteristike kako zelje izgleda, te se treba voditi slikama livadskog zelja, a kako bi se ono razlikovalo od sličnih kultura.

Prije svega slike zelja su bitne da bi se ono razlikovalo od biljke koja je kod nas poznata kao „bljuštur“, i koja liči na zelje ali nije preporučena za ishranu.

Neke od najznačajnijih zdravstvenih prednosti zelja, i zašto je ono i hrana i lijek, jesu sljedeće:

– zelje ima snažna diuretska svojstva, te pomaže kod detoksikacije urinarnog trakta i problema sa infekcijama mokraćnih kanala;

– ova biljka ima odlična svojstva u ukupnoj detoksikaciji organizma, i potpomaže rad jetre i crijeva, prije svega zbog bogatstva u vitaminima A i C i pomenutim mineralima;

– zelje je poznati prirodni laksativ, te omogućava čišćenje crijeva od toksina i parazita, prije svega jer je bogato biljnim vlaknima i olakšava tegobe kod zatvora;

– sa druge strane zelje je odlično i za zaustavljanje dijareje jer je bogato elektrolitima koji se u ovim stanjima pojačano gube (prije svega natrijum, kalijum i magnezijum);

– zelje pomaže kod problema sa anemijom izazvanom nedostatkom gvožđa (sideropenijska anemija), jer je izuzetno bogato ovim mineralom;

– zelje je vrlo bogato vitaminom C i u 100 gr ove biljke je zastupljeno 80% dnevnih potreba za vitaminom C pa je odlično za prevenciju skorbuta;

– ova biljka ima poznata protivupalna svojstva i jako je njeno antibakterijsko djelovanje, prije svega zbog visokih koncentracija vitamina C koje sadrži;

– zelje je odlična namirnica za prirodno jačanje imuniteta i odbrambenih svojstava organizma, jer ima obilje vitamina i minerala u svom sastavu;

– zelje pomaže kod različitih problema i oboljenja kože, te se upotrebljava kod raznih formi dermatitisa, zapaljenskih procesa (apscesi) i svraba;

– zbog obilja vitamina A, zelje je odlično i za očuvanje vidne funkcije i retinol iz zelja prevenira oboljenja oka i olakšava neke tegobe vezane za čulo vida;

– poznato je da je zelje jedan od najboljih prirodnih ljekova za tretman gastropareze – stanja koje odlikuje poremećaj nervnih signala u digestivnom traktu.