Ovih dana iz štampe je izašla nova knjiga mr Marijane Zečević pod nazivom Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke.

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija

Knjiga je objavljena u izdanju naučne ustave ̶ Institut za srpsku kulturu Nikšić (ISK), te sa stanovišta nauke o književnosti čini jedan studiozni rad.

Marijana Zečević je pisac i književna kritičarka. Bavi se naučnom kritikom (studije, rasprave, monografije), esejističkom i tekućom kritikom (novinska, časopisna kritika).

Knjiga Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke je studija o zbirci pjesama Ljepota robijanja Novice Đurića, te pripada domenu literature, tj. književnosti u širem smislu. Otuda, ove dvije knjige, kada je u pitanju priroda i smisao književnosti, čine spoj umjetničke književnosti i nauke o književnosti, kao koegzistentnost obostranog produkta. Najbolje bi bilo da se uzajamno i čitaju, naglašava autorka.

Kako je autorka rekla, da nije bilo knjige Ljepota robijanja, koju je put naveo da dođe u njene ruke, ne bi bilo ni knjige Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke, za koju, kako je potvrdila, stih „niko nije izrastao iz ništa“ je bio ekscitacija za nihilističu polemiku od koje se dalje i knjiga iz uglova i drugih aspekata razvija. Otuda su nastala i poglavlja: Ničeov nihilizam u poeziji Novice Đurića, Folklorni modernizam, Muzikalnost i harmonija, Arhetipovi majke i djeteta, Ekspresionizam i Frojdov princip sublimacije, Afekti i strasti u zbirci pjesama Ljepota robijanja, Riječ kao pokret i akcija, Tijelo kao izraz i riječ, Neurološki fenomen u poeziji Novice Đurića, Simbolizam i metod ,,sparujuće” asocijacije u zbirci pjesama Ljepota robijanaja, Tačka kao kartezijanska i Euklidova geometrija u Đurićevoj zbirci pjesama Ljepota robijanja i dr.

Stoga, knjiga Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke sadrži jedan kompleksan i svestran potencijal učenosti proistekao iz složenosti motiva Đurićeve Ljepote robijanja. 

„Bilo je to čudesno putovanja. Stalno mi je otvaralo nove horizonte i dimenzije, zaista, neke duhovne relacije u koje sam uranjala kao u sfere. Knjiga koja je za mene bila reminiscencija i studenskih dana  ̶  vrativši me, između ostalog, i na prvu godinu studija i srednjevjekovnu književnost, koja sa domena istorije književnosti čini još jedan segment nauke o književnosti kada je u pitanju periodizacija. Knjiga je iziskivala i iskustvo lingvistike, stilistike i estetike“, kaže autorka.

Otuda je knjiga Ljepota robijanja, kako je rekla Marijana Zečević, bila pogodna građa za domen proučavanja književnosti, gdje književna kritika koristi između ostalog i iskustvo lingvistike i estetike, te su nastala poglavlja Jezikom poezije o jeziku, Eksplicitne i implicitne odlike Đurićevog jezika, Anafora i oksimoron i sl.

S druge strane, taj jedan sinkretizam koji posjeduje zbirka pjesama Ljepota robijanja, bio je pogodan za interdisciplinarni pristup koji odlikuje knjigu Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke, gdje je Novica Đurić nadahnut i slikarstvom i kiparstvom, freskama i relikvijama, te se za nju može reći da je jedna bogata riznica svih vrsta duhovnosti. Otuda je i za knjigu Poezija Novice Đurića  ̶  Od maternje melodije do Euklidove i kartezijanske tačke bila inspiratativna za jedan multimedijalni  pristup koji uključuje i književni, i lingvistički, i religijski, psihoanalitički i filozofski aspekt, zaključuje autorka.