Duži ostanak u školi ne samo da omogućava bolje obrazovanje već znači i veću vjerovatnoću da ćete živjeti duže zbog manjeg trošenja stanica.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Tako barem sugeriše nova analiza podataka s uzorkom od 3101 osoba kroz čak tri generacije.

Opšte govoreći, više godina obrazovanja znači duži život, ali još uvijek se pokušava shvatiti zašto. Stručnjaci iz SAD-a, Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva zbog toga su htjeli pobliže posmotrani odnos između školovanja i zdravlja.

Iako je opštd prihvaćeno da, u pravilu, bolje kvalifikacije znače bolji posao i više novca – što onda znači bolji pristu i prilikama za zdraviji život – ovo novo istraživanje sugeriše da će na staničnom nivo  naša tijela vjerovatno stariti sporije ako provodimo više vremena u školi.

“Već dugo znamo da ljudi s višim stepenom obrazovanja imaju tendenciju živjeti duže”, kazao je za Science Alert epidemiolog Danijel Belski sa Univerziteta Kolumbia i dodaje:

“Ali, postoji mnogo izazova u otkrivanju kako se to događa i, kritično, hoće li intervencije za promicanje obrazovnih postignuća doprinijeti zdravoj dugovječnosti.”

Dodatne dvije godine školovanja izjednačene su s prosječno dva do tri posto sporijim starenjem, pokazala je analiza. Podaci su preuzeti iz Framingham Heart Study, istraživačkog projekta koji je pratio podatke prikupljene 1948. do danas, a odnosi se na veću  grupu ljudi, njihovu djecu i unuke.

Istraživači su koristili algoritam epigenetskog sata na podacima, osmišljen za mjerenje biološke starosti pomoću markera u DNK. Kada naučnici  govore o bržem biološkom starenju, ne radi se o tome da naši rođendani dolaze brže – već o tome da naše stanice ranije pokazuju štetu.

Kroz unakrsne reference između braće i sestara te između djece i njihovih roditelja, istraživači su uspjeli i obrazloložiti uticaje obrazovanja, do neke mjere. Ovo je prvi put da su obrazovanje i biološko starenje povezani na ovaj način.

“Ključna zabuna u ovakvim studijama je da ljudi s različitim  nivoima obrazovanja obično dolaze iz porodica  s različitim obrazovanjem i različitim nivoa drugih resursa”, rekla je epidemiologinja Gloria Graf sa  Univerziteta Kolumbija.

Kako bi umanjili ove nedoumice, promatrali su “obrazovnu mobilnost”, odnosno, koliko je obrazovanje neko postigao u upoređenju  s roditeljima, braćom i sestrama. Ova je metoda pomogla objasniti razlike unutar porodice kako bi se tčnije utvrdilo kako obrazovanje utjičena starenje i dugovječnost.

“Otkrili smo da je uzlazna obrazovna mobilnost povezana sa sporijim tempom starenja i smanjenim rizikom od smrti”, istaknula je Graf.

Pitanje zašto se to tačno događa nije obrađeno u studiji. Svakako je moguće da su razlozi isti kao i oni koji povezuju visoko obrazovanje s dužim životom – mogućnost priuštiti bolju zdravstvenu  pristup

Dio razloga za studiju bio je ispitati dobrobiti promicanja daljnjeg obrazovanja i istražiti načine mjerenja njegovog uspjeha u smislu da nas duže održi zdravima – u čemu ovi biološki markeri starenja sada mogu pomoći.

Međutim, biće potrebno više istraživanja da bi se sa sigurnošću znalo kako udruženje funkcioniše. Niz drugih činioca, uključujući siromaštvo u djetinjstvu, vjerovatno će utiecati na smrtnost i na to koliko dugo neko provede u školi.

“U konačnici, potrebni su eksperimentalni dokazi kako bi se potvrdili naši nalazi”, zaključuje Belski.