Možda bi aktivno učenje empatije kod djece, po uzoru na Dansku, u budućnosti od njih stvorilo srećnije odrasle osobe.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Danski obrazovni sistem ima obavezan nacionalni program nazvan "Korak po korak", koji se sprovodi već od predškolskog uzrasta. Djeci se pokazuju slike dječjih lica koja prikazuju različite emocije: tugu, strah, ljutnju, frustraciju, sreću itd.

"Djeca razgovaraju o tim slikama i pokušavaju riječima da izraze šta prikazano dijete osjeća, te tako uče da prepoznaju sopstvene i tuđe emocije. Tako se uče empatiji, rješavanju problema, samokontroli i čitanju tuđih izraza lica", piše Iben Dissing Sandahl u knjizi "Danski odgoj djece".

Ključno obilježje tog programa je da vaspitači i djeca ne iznose sudove o emocijama, nego ih samo prepoznaju i uvažavaju.

Drugi program, CAT set, stiče sve veću popularnost. Služi povećanju emocionalne svijesti i empatije te je fokusiran na verbalizovanje iskustava, misli, osjećanja i osjeta.

"CAT set sadrži kartice s prikazima lica, mjerne štapiće za mjerenje intenziteta emocija i prikaze ljudskog tijela u koje učesnici mogu ucrtati tjelesne vidove emocija i mhesta emocija u tuhelu. On sadrži i pribor nazvan Moj krug, pa djeca u različite djelove kruga ucrtavaju svoje prijatelje, članove porodice, stručne osobe i strance, što im pomaže u razumijevanju mjesta drugih osoba u njihovom životu", nastavlja Sandahl.

U školama djeca koja ne vole da dijele, sjede kraj velikodušne djece.

Postoji i program Bez nasilja, u koji su uključena djeca od tri do osam godina, a u sklopu kojeg razgovaraju o vršnjačkom nasilju i zadirkivanju te uče da budu brižniji prema drugima.

Drugi, manje očigledan, primjer učenja empatije u danskim školama jeste spajanje djece koja imaju različite prednosti i slabosti. Primjera radi, učenici koji su bolji u učenju sjede uz učenike koji nisu tako dobri u učenju, dijete nesklono dijeljenju sjedi pored nesebičnog djeteta itd.

"Cilj je da učenici uvide kako svako ima neku pozitivnu osobinu i pokušaju međusobno da si pomognu da dostignu sljedeći nivo. Takav sistem podstiče saradnju, timski rad i poštovanje", kaže Sandahl.

Empatija je jedan od ključnih faktora liderske, preduzetničke, menadžerske i poslovne uspješnosti. Smanjuje vršnjačko nasilje, povećava sposobnost opraštanja, uveliko poboljšava međuljudske odnose i učvršćuje društvenu povezanost.

"Istraživanja pokazuju da su empatični tinejdžeri uspješniji od narcisoidnijih vršnjaka, jer njima upravlja svrha. Razmislite li malo o tome, shvatićete da ima smisla. Uspješni ljudi ne rade sami; svakom od nas za pozitivne rezultate potrebna je podrška drugih", naglašava Sandahl.

Možda bi aktivno učenje empatije kod djece, po uzoru na Dansku, u budućnosti od njih stvorilo srećnije odrasle osobe.