Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen trebalo bi ovih dana da počne zvanične razgovore o novim komesarima EU.

Foto: Predsjednik Crne Gore/screenshot Youtube, arhiva

Nakon što je drugi put izabrana na tu funkciju, Fon der Lajen zatražila je od država članica da joj dostave imena po dva kandidata – muško i žensko – jer je njen cilj, kako je sama rekla, da obezbijedi rodno izbalansiranu Evropsku komisiju, piše N1.

Taj zahtjev je do danas naveliko ignorisan, pa su države koje su dostavile imena potencijalnih komesara do sada slale po jedno ime – najčešće muško.

Žena kandidata, za sada, ima samo pet.

Rok da države pošalju predloge ističe posljednjeg dana avgusta, ali je mala šansa da će do sada predloženi kandidati dobiti konkurenciju „iznutra“.

Irska je odmah odbacila taj zahtjev, navodeći da je već donijela odluku da pošalje samo jedno ime – aktuelnog ministra finansija Majkla Mekvrata, i da ne bi bilo fer da on napusti izvjestan posao radi neizvjesnog mandata.

Irska nije jedina koja razmišlja na taj način. Već sada je jasno da i nekoliko aktuelnih EU Komesara ima podršku matičnih država da nastave da rade taj posao i ni tu neće biti drugog imena.

Potvrđene su kandidature više aktuelnih komesara: Maroš Šefčovič (Slovačka), Valdis Dombrovskis (Letonija), Wopke Hoekstra (Holandija), Tieri Breton (Thierry Breton) (Francuska), Oliver Varhelji (Várhelyi) (Mađarska) i jedna žena Dubravka Šuica (Hrvatska), trebalo bi da zadrže trenutne mandate.

Nakon neuspjelog pokušaja da se preseli u Strazbur i postane prvi čovjek Savjeta Evrope, povratak u briselsku fotelju bi želio i Belgijanac Didije Rejnders (Didier Reynders), ali još nije dobio zvaničnu podršku svoje vlade.

Još nije odustao ni Nikolas Šmit (Nicolas Schmit) i njega matična stranka u Luksemburgu i dalje „gura“, iako je vlada te države praktično donijela odluku da ga zamijeni bivši EU poslanik Kristof Hansen (Christophe Hansen).

Za sada je izvjesno da Španija neće obnoviti mandat Borelu, već da u Brisel planira da pošalje aktuelnu ministarku za ekološku tranziciju Terezu Riberu (Teresa Ribera), kao što ni Grčka nije ispunila želju aktuelnom komesaru Margaritisu Shinasu da ostane u Briselu, već za poziciju komesara kandiduje ministarku rada Niki Kerameus.

Austrija bi u Brisel da da pošalje ministra finansija Mangusa Brunera (Brunner), a Slovenija bivšeg predsjednika revizorskog suda Tomaža Vesela, aktuelnog ministra trgovine Češke Jozefa Sikelu (Síkela) je ta država predložila za svog komesara, Poljska svog EU ambasadora Piotra Serafina, Švedska se odlučila za trenutnu EU ministarku Džesiku Rosval (Jessika Roswall), a finska za aktuelnu EU poslanicu Henu Virkunen (Henna Virkkunen).

Šest država, Bugarska, Rumunija, Italija, Malta, Portugal, Danska i Litvanija, još nisu dostavile predloge u Brisel.

Najneizvjesnija situacija je sa Bugarskom koja godinama nema stabilnu vladu i već dugo se nalazi u ponavljanim izbornim procesima, ali i Maltom, čiji potencijalni kandidat Kris Fern (Chris Fearne) je pod istragom zbog prevare i čeka se pravosudna odluka o tome da li postoje osnovi sumnje ili će istraga biti odbačena.

Odlukom većine lidera država članica EU okupljenih u Evropskom savjetu, estonska premijerka Kaja Kalas već je kandidovana za šeficu diplomatije EU, poziciju koju trenutno zauzima španski političar Žozep Borel, dok Njemačka ostaje najuticajnija država u EU, s obzirom na to da njena kandidatkinja zauzima najvišu funkciju.

Da li će navedena imena činiti budući kabinet Ursule fon der Lajen, ukoliko ih ona prethodno prihvati i zvanično predloži, zavisiće isključivo od EU parlamenta.

Poslanici će na jesen „propitivati“ sve kandidate za komesare i provjeravati da li odgovaraju poziciji komesara i portfoliju za koji su predloženi.

Već sada je skoro izvjesno da bi EU parlament mogao da odbaci imenovanje Olivera Varheljija i da on ostane bez funkcije, na sličan način na koji je i na nju i došao. Parlament je odbacio prvobitni predlog Mađarske za komesara prije pet godina, pa je Varhelji, koji je tada bio „rezervni igrač“, u posljednjem trenutku ušao u igru.

EU parlament je tokom njegovog mandata bio veoma kritičan i zamjerali su mu da vodi politiku predsjednika mađarske Vlade Viktora Orbana, a ne EU politiku.

Da bi kandidat došao do ispitivanja u parlamentu, potrebno je da Ursula fon der Lajen prethodno prihvati predlog države koja ga je nominovala za funkciju. Države navode i resore koje bi željeli da dobiju.

Najveće i najuticajnije države željele su najsnažnije oblasti: Njemačka je dobila poziciju predsjednika Komisije, Francuska želi konkurentnosti ili industrijsku politiku, a Italija – Mediteran ili ekonomiju. I Kipar razmišlja o Mediteranu, dok bi Poljska bi željela portfolio odbrane ili proširenja, Luksemburg finansije ili poljoprivredu, Austrija finansije ili ekonomiju, a Španija energetiku ili klimatske promjene. Iz Finske stižu signali da su zainteresovani za ekonomiju, odbranu i proširenje, kao i iz Švedske, koja je zainteresovana za te oblasti, ali i trgovinu.

Interesovanja se prepliću, a finalnu odluku na kraju ponovo donosi predsjednica EU Komisije. Tom prilikom ona će morati da vodi računa ne samo o rodnoj izbalansiranosti, već i snazi političkih grupacija i pojedinačnih država, i da pokuša da napravi i politički i geografski balans unutar institucije.

Vjeruje se i da će dio odluke biti zasnovan na ličnom odnosu i povjerenja u kandidate, pa se one države koje bi zadržale aktuelne komesare i za drugi mandat nadaju da će lakše ubijediti Fon der Lajen da im dodijeli portfolio koji žele.

Procedura predlaganja mora biti završena do jeseni, kada bi Evropski parlament trebalo da se sastane i počne razgovore sa kandidatima, kako bi cijeli posao bio okončan prije 1. novembra, kada bi nova EU Komisija trebalo da stupi na dužnost.