Pozivamo sadašnje vlasti u Crnoj Gori da isprave greške svojih prethodnika i donesu odluku o obnovi kapele na Lovćenu i ispunjenju Njegoševog zavještanja, da njegove svete mošti počivaju u toj crkvi koju je podigao i posvetio Svetom Petru Cetinjskom, saopštio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u Vaskršnjoj poruci.

Foto: YouTube screenshot/Острог Тв Студио

On je poručio i da je Crna Gora najbrže napredovala u svakom pogledu i dostigla najveći međunarodni ugled dok je imala vjeronauku u svojim školama.

Joanikije je rekao i da "ako Crna Gora nije spremna da ispoštuje legitimna prava svih, pa i onih svojih građana koji žele da njihova djeca imaju vjeronauku u državnim školama, kao što je to slučaj u većini zemalja Evropske unije, ona time podriva svoju sekularnost i pokazuje da u tom pogledu nije u stanju da se odrekne mračnih tekovina totalitarnog komunističkog sistema".

Vaskršnju poruku Joanikija koju je dostavila Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) prenosimo integralno:

"Vaskrslog u treći dan iz groba,

Hrista Živodavca!

Hristos Vaskrse nek se nebesa vesele i zemlja nek se raduje! Svi svjetovi vidljivi i nevidljivi neka proslavljaju Vaskrsenje Hristovo, Praznik nad praznicima i slavlje nad svim drugim proslavama. Očistimo sva naša čula, neka se naše duhovne oči prosvijetle vječnom Božijom svjetlošću da bismo vidjeli slavu Vaskrsenja Hristovog i da čujemo anđelsko radujte se. Iz groba nam zasija sunce pravde Hristos i sve ozari božanskim blistanjem svoga Vaskrsenja.

Ridanje Velikoga Petka pretvori se u trijumf, slavlje i pobjedu. Gledali smo sa bolom u duši stradanja Hristova. Trpjeli s NJime porugu i poniženje, saraspinjali se NJegovom Raspeću, doživjeli NJegovu živonosnu smrt i pogrebenje, a sada se duše naše ispuniše preizobiljem utjehe i radosti koje dobismo NJegovim tridnevnim Vaskrsenjem. Sa Hristom prođosmo kroz oganj i vodu, sa NJime pređosmo iz smrti u život. Davni prelazak Jevreja pod Mojsijevim vođstvom kroz vode Crvenog mora nazvan je Pashom, ali taj događaj, iako čudesan i spasonosan, samo je slika i praobraz našeg hoda sa Hristom od NJegovog stradanja, krsta i smrti, do NJegovog i našeg Vaskrsenja. Zato je ovaj Praznik nazvan Novom Pashom koja prevazilazi staru, koliko i sunce svojom svjetlošću nadmašuje svjetlost zvijezda. U staroj Pashi Mojsije se pokazao kao vjerni služitelj Božiji i posrednik privremenog izbavljenja vjernog naroda od smrti, a u Novoj Pashi Sin Božiji Isus Hristos lično predvodi i sveštenodejstvuje naše spasenje, otkriva nam slavu svoga božanstva NJegovom pobjedom nad smrću. Spasenje i izbavljenje koje nam je darovao nije privremeno kao Mojsijevo, nego vječno. U NJemu je ispunjenje smisla starozavjetne Pashe, a kroz Novu Pashu, darovao nam je sebe kao vječni život, radost i punoću smisla. Zato Crkva Božija proslavlja Vaskrsenje Hristovo kao Novu Pashu, i saborno, jednim ustima i jednim glasom pjeva „Pasha sveštena danas nam zasija, Pasha nova i sveta, Pasha tajinstvena, Pasha svečasna, Pasha Hristos izbavitelj, Pasha neporočna, Pasha velika, Pasha vjernih, Pasha koja nam dveri rajske otvori, Pasha-osvećenje svih vjernih“.

Javljajući se ženama mironosicama koje su zajedno sa Presvetom Bogorodicom ispile čašu žalosti i gorčine na Golgoti, Vaskrsli Spasitelj utješio ih je riječima Radujte se! Ne bojte se! NJihova srca, do tada prožeta dubokom žalošću, odjednom su se ispunila neiskazanom i neoduzimljivom radošću. Ove blagovijesti, koje je mironosicama saopštio Pobjeditelj smrti, nijesu upućene samo njima, niti samo apostolima, nego i svakoj vjerujućoj duši, cijelom svijetu. Ne samo davnim pokoljenjima nego i nama i budućim naraštajima. Za sve one koji se znamenuju Krstom Hristovim, nema više nijedne tuge ni žalosti, ni patnje koju Gospod Vaskrsitelj ne može ukloniti. Nema pokajanog grijeha koji neće oprati,niti duševne rane koju neće iscijeliti. NJegovo bezgranično čovjekoljublje,zapečaćeno NJegovom krsnom žrtvom za spasenje svijeta, zablistalo je Vaskrsenjem. Iz NJegovog otvorenog groba izlilo se kao moćna rijeka na cio svijet, na pravednike i na grešnike, na svu djecu Božiju.

​Vidimo kako je Gospod poslije svog Vaskrsenja sabrao svoje učenike, iako su se na Veliki Petak svi, osim svetog Jovana Bogoslova, razbježali kad su vidjeli NJegovo stradanje, a Petar ga se po ljudskoj slabosti i odrekao. Vidimo bezgranično snishođenje NJegove ljubavi ljudskim slabostima apostola i Petrovom iskrenom pokajanju. Koliko je god bio dirljiv NJegov susret sa apostolima, još više je slavan i značajan, jer su tom prilikom apostoli postali istinski očevici i svjedoci NJegovog Vaskrsenja. On ih je, do tada podložne slabostima i kukavičluku,učinio neustrašivim i nepobjedivim. Udostojivši ih da budu svjedoci NJegovog Vaskrsenja, ispunio je njihova srca Božijim mirom i ognjenim darovima Duha Svetoga, dajući im tako nebesko punomoćstvo da propovjedaju cijelom svijetu NJegovu blagu vijest i pobjedu nad smrću.

Mi pravoslavni hrišćani, koji se prepoznajemo po svetoj i čistoj apostolskoj vjeri, sabiramo se u ove svijetle pashalne dane oko Vaskrslog Hrista u Božijim hramovima, na svetim bogosluženjima, da se sjedinimo sa Gospodom kroz svete tajne NJegove i jedni sa drugima u istoj vjeri, nadi i ljubavi. Znajući da je bezgranično snishođenje Spasiteljevog milosrđa prema našim mnogobrojnim slabostima i manama, za koje se iskreno kajemo, osnaženi duhovnom silom, prevazilazimo naše međusobne nesporazume i besmislena neprijateljstva, odbacujemo mržnju, obnavljamo naše zajedništvo i bratsku ljubav.

U svjetlosti praznika Vaskrsenja Hristovog svakog čovjeka vjernog i nevjernog, ljude drugih vjera, drugačijih i suprotnih mišljenja i uvjerenja,prihvatamo kao svoje bližnje, poštujući ih kao neponovljive i slobodne ličnosti. Imajući u vidu da svi ljudi dobre volje po svojoj savjesti traže dobro, i trude se da ga ostvare, spremni smo da s njima zajedno radimo na umnoženju dobra u našim životima i u ovom, od Boga nam povjerenom svijetu.

Sa proslavom ovog Praznika započećemo u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj obilježavanje velikih i značajnih jubileja, na prvom mjestu 1700 godišnjicu Prvog vaseljenskog sabora, da se sa ljubavlju sjetimo vrlina i zasluga njegovih 318 svetih otaca i da se njihovim bogonadahnutim učenjem duhovno obogatimo. Proslavićemo takođe i NJegoševe jubileje -180 godina „Luče mikrokozma“ i njegove grobne crkve – Lovćenske Kapele, uz svečano obilježavanje stogodišnjice od njene obnove 1925 godine. Podsjećamo i opominjemo cijelo NJegoševo duhovno potomstvo, u Crnoj Gori i svuda u svijetu,da smo dužni ispuniti NJegoševu poslednju volju i amanet koji nam je ostavio! Znamo kako su se komunističke vlasti ogriješile o NJegoša kada su srušile njegovu crkvu, rušeći tako i njegov amanet i skrnaveći njegov grob, pa zbog toga pozivamo sadašnje vlasti u Crnoj Gori da isprave greške svojih prethodnika i donesu odluku o obnovi Kapele na Lovćenu i ispunjenju NJegoševog zavještanja, da njegove svete mošti počivaju u toj crkvi koju je podigao i posvetio Svetom Petru Cetinjskom. Podsjećamo sve i na predsmrtni vapaj Crnoj Gori blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija da se obnovi Kapela na Lovćenu po njenom prvobitnom izgledu iz 1845 godine, da se u njoj polože svete mošti NJegoševe, s tim da se sadašnji mauzolej sačuva kao spomenik. Nadamo se da će savremena Crna Gora ispuniti ovu vapajnu molbu našeg velikogprethodnika i NJegošev amanet u potpunosti izvršiti, a tako i njegov blagoslov prizvati na sebe i na sve koji u njoj žive.

Gledajući svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine, umnožimo i sjedinimo naše molitve za uspostavljanje mira među sukobljenim zemljama. Započeti dijalog najuticajnijih zemalja o prestanku ratnih dejstava i vraćanju mira među zavađenim narodima doživljavamo kao milost Božiju koja nam uliva nadu o konačnom povratku mira. Pomolimo se usrdno, draga braćo i sestre, Vaskrslom Gospodu da blagoslovi one koji su pomenuti dijalog započeli, neka ih urazumi svojom mudrošću, da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini. Da bi se takav mir postigao,treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom. Nažalost po istom obrascu priprema se državni teror nad Estonskom Pravoslavnom Crkvom gdje tamošnje vlasti spremaju zakon o zabrani te Crkve koja ima mnogovjekovnu istoriju svog jevanđeljskog djelovanja u toj zemlji. Gonjenje Crkve u pomenutim zemljama sa ciljem nasilne izmjene vjerskog identiteta pravoslavnih naroda prestavlja sramotu za cio prosvećeni svijet posebno za Evropu kao kolijevku civilizavije i pravnog poretka.

Kad govorimo o gaženju vjerskih i drugih ljudskih prava dužni smo obratiti pažnju na dugogodišnju ugroženost srpskog naroda na Kosovu i Metohiji od strane prištinskih vlasti. Na toj zavjetnoj zemlji, Srpskoj Palestini kako je NJegoš nazva, pravoslavni Srbi i danas trpe nasilja i otimanja imovine, bezrazložna hapšenja i svakodnevna zastrašivanja. Pored svih, na papiru važećih rezolucija i sporazuma, na samom djelu ostali su bez ikakve pravne sigurnosti. O tome svjedoče mnoga nerasvijetljena ubistva, progoni, prebijanja, pljačke i ostala nasilja koja su na Kosovu i Metohiji nekažnjeno počinili albanski teroristi nad Srbima za poslednjih 26 godina. Međutim, i pored svih nepravdi koje svakodnevno trpe,ostali su vjerni svojim svetinjama i ognjištima svojih otaca, podnoseći nepravde i stradanja Hrista radi. Velika nam je utjeha što je vjerni narod iz Crne Gore uvijek spreman da pomogne i na svaki način podrži našu braću i sestre na raspetom Kosovu i što je svim srcem odan velikim svetinjama na toj svetoj srpskoj zemlji. Tako čineći slijedimo naše najveće učitelje Svetog Petra Cetinjskog, NJegoša, Kralja Nikolu i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

Ovih dana u javnosti Crne Gore razvila se polemika o vraćanju vjeronauke u osnovne i srednje škole, čemu se protive vajni zastupnici ljudskih prava i tobožnji branioci građanske i sekularne Crne Gore. U vezi ovog važnog pitanja podsjećamo sve učesnike u ovoj polemicida je Crna Gora najbrže napredovala u svakom pogledu i dostigla najveći međunarodni ugled dok je imala vjeronauku u svojim školama. Osim toga, pravo na obrazovanje spada u osnovna ljudska prava i ono se ne može ispoštovati ukoliko ne uključuje i pravo na vjersko obrazovanje. Ako Crna Gora nije spremna da ispoštuje legitimna prava svih, pa i onih svojih građana koji žele da njihova djeca imaju vjeronauku u državnim školama, kao što je to slučaj u većini zemalja Evropske Unije, ona time podriva svoju sekularnost i pokazuje da u tom pogledu nije u stanju da se odrekne mračnih tekovina totalitarnog komunističkog sistema.

Proslavljajući Praznik Vaskrsenja, Praznik Hristove pobjede nad smrću, đavolom i nad svakim zlom, Praznik svjetlosti i slave Božije, Praznik praštanja, mira i bratske ljubavi,otvorimo svoje duše i srca za sve ljude, bližnje i daljnje, naročito za djecu, siročad i siromašne, za bolesnike i ožalošćene, za sve one koji pate i trpe nepravdu u ovom svijetu. Zagrlimo jedni druge, podijelimo sa svima i dobro i zlo,da bi, sjedinivši se sa svima u ljubavi,još prisnije se sjedinili sa Hristom–Izvorom vječnog života i ljubavi, vječne svjetlosti i radosti, kome priliči svaka slava, čast i poklonjenje, zajedno sa Bespočetnim Ocem NJegovim i sa Presvetim i Blagim i životvornim DuhomNJegovim.

Čestitajući najsrdačnije Praznik Vaskrsenja Hristovog našoj duhovnoj djeci i svim ljudima dobre volje prizivamo očinski i arhipastirski blagoslov na cijelo sveštenstvo, prepodobno monaštvo i sav blagočestivi vjerni narod Mitropolije crnogorsko-primorske sa prazničnim pozdravom Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse!", poručio je Joanikije.