Teorije zavjere, prema britanskim psiholozima, pokreće jedan iznenađujući faktor – zlonamjernost (eng. spitefullnes).

Foto: Ilustracija/Pixabay

Već postoje tri ustanovljena motiva za zavjere.

Epistemološki motivi, odnosno potreba da se razume svijet. Potreba za sigurnošću, poznata kao egzistencijalni motivi. Potreba za društvenim značajem ili socijalni motivi.

U tri studije koje su obuhvatile 1.000 učesnika, psiholozi sa Univerziteta Stafordšir i Univerziteta Birmingem, istraživali su kako zlonamjernost interaguje sa sva tri motiva.

Viši nivoi zlonamjernosti

Otkrili su da viši nivoi zlonamjernosti ne samo da su povezani sa jačim vjerovanjem u teorije zavjere, već da zlonamjernost zapravo izaziva da ljudi sa tri navedena prediktora vjeruju u njih.

„Ne sugerišemo da ljudi svjesno biraju da budu zlonamjerni kada vjeruju i šire teorije zavjere“, rekla je koautorkaMegan Bernisa Univerziteta Birmingem. „Umjesto toga, naši nalazi sugerišu da osjećaj nepovoljnog položaja u te tri oblasti može izazvati zajedničku psihološku – zlonamjernu – reakciju, koja čini pojedince receptivnijima za vjerovanje u teorije zavjere“.

Istraživanje ima implikacije za najbolje strategije suprotstavljanja teorijama zavjere.

Autori su, na primjer, otkrili da je najjača povezanost bila između vjerovanja, zle namjere i nesigurnosti u vezi sa svijetom.

Medijska pismenost i komunikacija nauke

Oni sugerišu da se ovo može riješiti putem efikasnije komunikacije nauke i medijske pismenosti o složenim temama koje imaju za cilj suzbijanje dezinformacija.

Istraživači takođe sugerišu da napori za borbu protiv vjerovanja u teorije zavjere ne bi trebalo da se fokusiraju samo na suprotstavljanje dezinformacijama. Već i na rješavanje socijalnih i političkih uslova koji podstiču osjećanja isključenosti, nesigurnosti i konkurencije, kao što su finansijska nesigurnost i nejednakost.

Za one koji se osjećaju da su u nepovoljnoj poziciji prihvatanje i širenje teorija zavjere može da podrije status profesionalaca i institucija, dok istovremeno jača ego, identitet i autonomiju samih teoretičara zavjere.

Zlonamjernost kao psihološki motiv obično se pojavljuje kada se ljudi osjećaju da su u „konkurentskoj nepovoljnosti“. Često kada se osjećamo nesigurno, ugroženo ili nedovoljno cijenjeno, objasnio je vodeći istraživačDejvid Gordonsa Univerziteta Stafordšir.

Jednaki tereni

Zlonamjernost je želja da se ‘izjednače tereni’ pokušajem da se spusti neko drugi, jer se čini da nema drugog izbora, dodao je Gordon.

„Teorije zavjere mogu poslužiti kao način da pojedinci zadovolje ovu želju odbijanjem stručnog mišljenja i naučnog konsenzusa“.

U međuvremenu, autori sugerišu da njihovi rezultati imaju implikacije na to kako bi odgovori na teorije zavjere trebalo da se formulišu.

Vrijedno je imati na umu, rekli su, da oni koji ih šire možda nisu u potpunosti uvjereni u ono što tvrde. Umjesto toga, možda jednostavno pokušavaju da nanesu štetu i izazovu nesigurnost.