Avio-kompanije, uključujući Ryanair i EasyJet i Wizz Air, korisnici sve češće optužuju za iskorišćavanje potrošača i ignorisanje presude u vezi sa naplatom ručnog prtljaga. Da li avio-kompanije zloupotrebljavaju putnike dodatnim troškovima?

Foto: Ilustracija/Pixabay

Aktivisti pozivaju zakonodavce EU da intervenišu u sporu oko toga da li niskobudžetne avio-kompanije smiju da naplaćuju putnicima ručni prtljag koji žele da unesu u avion.

Evropske organizacije za zaštitu potrošača zatražile su prošle nedelje od Brisela da ispita cjenovnu politiku sedam avio-kompanija, uključujući Ryanair, easyJet i Wizz Air.

Avio-kompanije "iskorišćavaju potrošače", izjavio je Agustín Rejna, generalni direktor BEUC-a, krovne organizacije koja okuplja 44 udruženja potrošača, i dodao da one ignorišu odluku najvišeg suda EU, koji je presudio da je naplaćivanje razumne veličine ručnog prtljaga nezakonito.

"Zar nismo svi doživjeli onaj strah da nam ručni prtljag neće stati u mjerni okvir avio-kompanije i da ćemo morati da platimo dodatnu taksu?" rekao je on.

Evropske potrošačke organizacije traže reakciju Brisela zbog naplate ručnog prtljaga kod niskobudžetnih avio-kompanija

Putnici širom Evrope sve češće izražavaju nezadovoljstvo zbog visokih i često nepredvidivih troškova za nošenje ručnog prtljaga, posebno kod niskobudžetnih prevoznika kao što su Ryanair, easyJet i Wizz Air.

Sada su evropske potrošačke organizacije zatražile intervenciju EU, optužujući avio-kompanije za iskorišćavanje potrošača i ignorisanje presuda najviših evropskih sudova.

Stres na gejtu: kako su torbe postale izvor frustracije?

Nekada je glavni problem putnika bio težak kofer za predaju u prtljažnik. Danas je najčešći uzrok stresa ručni prtljag.

Pravila o veličini torbi koje se mogu unijeti u kabinu sve su stroža, a cijene dodatnih torbi variraju u zavisnosti od avio-kompanije i rute.

Na primjer, kod Ryanaira putnici mogu besplatno unijeti manju torbu koja staje ispod sjedišta, ali ukoliko na gejtu osoblje procjeni da je torba veća od dozvoljene kazna je 60 funti. Ako žele veću kabinsku torbu, putnici plaćaju između 6 i 36 funti u zavisnosti od destinacije, dok je dodatna naplata čak 75 funti ako je torba prevelika.

Španija kao žarište: kazne, presude i politički otpor

Španija je postala centralno mesto otpora ovoj praksi.

Njeno Ministarstvo za zaštitu potrošača je prošle godine kaznilo pet niskobudžetnih kompanija, uključujući Ryanair, sa ukupno 179 miliona evra zbog naplate ručnog prtljaga i rezervacije sjedišta.

Jedna španska sutkinja nedavno je naredila Ryanairu da putniku vrati 147 evra naplaćenih kroz pet letova. U presudi je navedeno da je ručni prtljag "osnovni dio putovanja" i ne može biti dodatno naplaćen.

Stavovi aviokompanija: "Putnici plaćaju ono što žele"

Direktori Ryanaira i easyJeta, Majkl O'Leri i Kenton Džarvis, odbacili su optužbe.

O'Leri je tvrdnje Španije nazvao "ludošću" i rekao da njihovi zakoni krše evropsku regulativu. On je dodao da će Ryanair osporiti sve lokalne presude na višim evropskim sudovima.

Jarvis iz EasyJeta je izjavio da se naplata dodatnog prtljaga pokazala kao efikasna logistička odluka.

Prema njegovim riječima, trećina putnika koristi samo besplatnu torbu i ne želi da plaća dodatne usluge koje im nisu potrebne.

Potrošačke organizacije: vrijeme je za jasna pravila

Agustín Rejna iz evropske krovne potrošačke organizacije BEUC izjavio je da je krajnje vrijeme da se u EU zakonima jasno definiše šta osnovna avionska karta treba da uključuje - uključujući ručni prtljag razumnih dimenzija.

Takođe, traži se preciziranje veličine i težine "razumnog prtljaga" kako bi se izbjegle neizvjesnosti i dodatni troškovi na aerodromu.

Da li se bliži kraj skrivenim troškovima?

Iako presude iz Španije nisu obavezujuće za ostale zemlje EU, niti za Veliku Britaniju, one bi mogle poslužiti kao primjer i pokrenuti širu pravnu debatu.

Pravnici poput Kevina Bodlija ocjenjuju da se može očekivati veći nivo zaštite potrošača, ali da bi to moglo dovesti i do viših cijena karata, čime se opet vraća teret na putnike.

U međuvremenu, pitanje ostaje otvoreno: da li je ručni prtljag osnovno pravo ili još jedna prilika za profit?