Mnogi proizvođači hrane koriste sofisticirane marketinške taktike kako bi vas podstakli da konzumirate ultraprerađenu hranu.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Često su te metode toliko efikasne da i ne primjećujete koliko vas zapravo navode na prejedanje.

Zašto je toliko teško ostaviti kesicu čipsa?

Postoji nešto izuzetno primamljivo u ukusu čipsa, ali kada jednom počnete da jedete – teško je stati. Kombinacija soli, masti i hrskave teksture bukvalno vas mami da pojedete cijelu kesu. Ultraprerađena hrana često sadrži savršeno izbalansirane količine šećera, soli i masti koje izazivaju snažnu želju za još. Iako znate da nije zdrava, nešto vas kao da tjera da nastavite.

Ne možete da stanete kada krenete?

Niste jedini. Mnogi posežu za ultraprerađenom hranom koja ne stvara osjećaj sitosti. Čak i poslije obroka, želja za još uvijek traje. Bilo da više volite slatko, slano ili masno – ili sve zajedno – ovakva hrana stvara naviku. Ta navika lako može da preraste u zavisnost, a da toga niste ni svjesni.

Ultra-prerađena i prerađena hrana – u čemu je razlika?

Glavna razlika leži u sastojcima. Kod ultraprerađene hrane često se koriste supstance koje nikada ne biste koristili u sopstvenoj kuhinji – hemijski spojevi, vještačke boje, stabilizatori i arome čiji su nazivi većini ljudi potpuno nepoznati.

Primjeri ultraprerađene hrane

Gazirani napici, žitarice za doručak, instant nudle, gotova jela za mikrotalasnu, bombone, viršle, industrijski hljeb, grickalice i energetske/proteinske pločice. Ova hrana je lako dostupna i često jeftina, što je jedan od razloga njene rasprostranjenosti.

Evolucioni razlozi

Sklonost kaloričnoj hrani potiče iz vremena kada je preživljavanje zavisilo od unosa energije kad god je bila dostupna. Ljudsko tijelo je kroz evoluciju razvilo instinkt da traži visokokalorične namirnice. Danas su one svuda oko nas, ali tijelo se ponaša kao da ne zna kada će sljedeći obrok biti – i zato dolazi do prejedanja.

Industrijski procesi

Ultraprerađena hrana prolazi kroz složene procese – oblikovanje, hidrogenaciju, dodavanje aditiva kao što su stabilizatori, boje, emulgatori i pojačivači ukusa. Ovi procesi značajno menjaju teksturu, ukus i hranljivu vrijednost, najčešće na štetu zdravlja.

Zavisnost od brze hrane

Proizvođačima je u interesu da ljudi nastave da konzumiraju ovu hranu. Ulaže se mnogo novca u razvoj ukusa koji su toliko privlačni da im je teško odoljeti. Proizvodi su dizajnirani da izazivaju zavisnost.

Kod nekih prerađenih namirnica dio varenja je već obavljen tokom proizvodnje – sastojci su usitnjeni, omekšani ili hemijski razgrađeni. Tijelo teže prepoznaje sitost, pa su signali kasni ili izostaju, što dovodi do prejedanja bez osjećaja zasićenja.

Štetne komponente

Ultra-prerađena hrana sadrži visoke količine dodatih šećera, soli, masti i hemijskih dodataka. Takva hrana nije samo vještačka već i ozbiljno narušava ravnotežu ishrane, dugoročno povećavajući rizik od gojaznosti, visokog pritiska i hroničnih bolesti.

Mnoge porodice se oslanjaju na ultraprerađenu hranu jer je jeftina i laka za pripremu, što stvara začarani krug siromaštva, loše ishrane i bolesti. U zajednicama s niskim primanjima često je to jedini izbor.

Većina hrane je danas na neki način prerađena. Međutim, ne mora svaka obrada biti loša – konzerviranje, fermentacija i zamrzavanje mogu biti korisni. Problem nastaje kada prerada ide predaleko, pa hrana gubi nutritivnu vrijednost.

Kulture poput pšenice, krompira i kukuruza prerađuju se u ulja, izolate proteina, skrobna brašna i masti. Ove tvari se nazivaju „kašama“, koje se dalje kuvaju, miješaju, oblikuju i dopunjuju vještačkim bojama, aromama i emulgatorima – sve da bi izgledale i mirisale primamljivo.

Glavni problem ultraprerađene hrane jeste to što, iako sadrži mnogo kalorija, ne sadrži dovoljno hranljivih materija. Možete biti istovremeno gojazni i neuhranjeni jer tijelo traži više da bi nadoknadilo ono što mu fali.

Industrijska hrana je napravljena da bude maksimalno ukusna i dostupna – ne zbog vašeg zdravlja, već zbog profita. Intenzivni ukusi stimulišu centar za zadovoljstvo u mozgu, stvarajući osjećaj užitka bez nutritivne koristi.

Jedan od najefikasnijih načina da smanjite unos štetnih materija jeste priprema hrane kod kuće. Čitanje deklaracija, spremanje obroka unaprijed i korišćenje svježih sastojaka može znatno doprinjeti boljoj ishrani. Osim toga, kuvanje kod kuće može biti opuštajuće, kreativno i isplativo.