Na prvi pogled, voda izgleda bezbojno — u čaši je providna, u rječici je bistra. Ipak, kada bacimo pogled na otvoreno more, njegova intenzivna plava boja je očigledna.

.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com

Zašto je more plavo? Šta se krije iza ovog optičkog fenomena? Odgovor leži u načinu na koji molekuli vode interaguju sa svjetlošću.

1. Absorpcija svjetlosti

Sunčeva svjetlost sadrži cijeli spektar boja: crvenu, narandžastu, zelenu, plavu i ljubičastu. Te boje se razlikuju po talasnoj dužini — crvena ima najdužu, plava najkraću vidljivu dužinu. Kada svjetlost prolazi kroz vodu, različite boje se absorbuju različito. Voda snažno apsorbuje crvene, narandžaste i žute talase, dok plave i ljubičaste ne apsorbuje koliko teže, te one prodru dublje i najviše se raspršuju nazad ka posmatraču.

Zahvaljujući ovome, naše oči uglavnom primjećuju plavi spektar jer drugi talasi gotovo da ne dopru do oka — nestaju promjenom u unutrašnjim vibracijama molekula vode.

2. Raspršivanje

Pored apsorpcije, voda raspršuje plavu svjetlost. Ovo se događa jer molekuli vode i sitne čestice u njoj prelamaju i šalju plavu svjetlost u različitim pravcima (slično Rayleigh-jevom raspršivanju u atmosferi koje čini nebo plavim). Kako voda apsorbuje druge boje, plava postaje ona koja ostaje i raspršuje se najviše — te se stvara efekat živopisnog, čak tamnog plavetnila na većim dubinama.

3. Čistoća vode i plitko naspram dubokom moru

U veoma čistim predelima okeana (npr. oko Uskršnjeg ostrva) gdje ima malo suspendovanih čestica i klorofila, voda je posebno transparentna i stoga intenzivno plava. Suprotno tome, blizu obale, boja vode može varirati i do zelene, žute, pa čak crvene, ukoliko se svetlost reflektuje od morskih sedimenta, algi ili višeg nivoa planktona.

4. Refleksija neba nije glavni uzrok

Postoji raširena zabluda da je more plavo zato što ‘ogledalo’ boju neba. Iako do određene mjere reflektuje boju neba, to je sekundarna pojava. Naučna objašnjenja potvrđuju da je plavetnilo pre svega rezultat selektivne apsorpcije i raspršivanja svjetlosti unutar vode, nezavisno od neba iznad.

5. Dublje i hladnije — tamnije i intenzivnije plavo

Što smo dalje od obale i dublje ispod površine, crvene i žute talase apsorbuje voda prije nego što stignu dno. Ostaje samo plava svjetlost, rasuta po vodenom stubu — zbog čega i vidimo tamniju, duboko plavu boju okeana. Tipično, svjetlost dostiže do oko 200 metara dubine u prozirnim okeanima prije nego što nestane pod samo 1% jačine na površini.

 Dakle, more je plavo prvenstveno zato što voda selektivno apsorbuje narandžaste, žute i crvene talase, dok plava svjetlost prodire dublje, raspršuje se i vraća nazad. Čista voda djeluje tamnije plavo, a lokalni mikroorganizmi, mulj i plankton mogu preoblikovati nijansu u zelenu ili čak braon. Sve ovo čini naš planet „plavom tačkom“ u svemirskom prostranstvu.