Koliko je teško provesti 14 dana bez društvenih mreža na telefonu? Dakle, bez Instagrama, TikToka, Snapchata, YouTubea, X-a, WhatsAppa i sličnih aplikacija. Iako djeluje lako, za mlade je ovo težak zadatak.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Dok starije generacije (možda) mogu da zamisle dan, pa i cijelu nedjelju bez video igara, striming platformi? Da li je to uopšte moguće u današnje vrijeme? Grupa učenika iz Bulmea u Austriji odlučila je da to sazna, navodi Blic.

Evo kako su se snašli.

Više slobodnog vremena

“Primijetio sam koliko vremena imam kada cio dan ne provodim na društvenim mrežama. Više sam se zainteresovao za muziku i umjetnost. U drugoj nedjelji sam bio u iskušenju da se vratim na mreže. Bez video igara mi je nedostajao osjećaj uzbuđenja, što je bilo izazovno. Takođe, falile su mi striming platforme. Shvatio sam koliko sam zavisan od društvenih mreža”, rekao je mladić po imenu Kilian.

Sljedeći komentar je bio sličan, a učenik je izdržao šest dana.

“Prvih nekoliko dana bilo je brutalno. Stalno sam imao osjećaj da nešto propuštam. Posebno je bilo teško na autobuskoj stanici – obično tada skrolujem po X-u, a sada sam samo stajao. Poslije nekoliko dana postalo je lakše, češće sam izlazio u šetnje. Uveče sam radio sklekove umjesto da provodim vrijeme na telefonu. Odustao sam poslije šest dana”, ispričao je Arnel.

Navike su jače nego što mislimo

“Na početku mi nije bio izazov jer mi je školski rad bio prioritet. Ali sam primijetila koliko su pokreti prstima automatizovani. Ponekad bih nesvjesno otvorila aplikaciju. Bilo je šokantno koliko su ti mali pokreti duboko ukorijenjeni u motoriku. Počela sam ponovo više da čitam i sada želim da održim ekran vrijeme u razumnim granicama”, rekla je Nora.

Druga djevojka, Anja, ispričala je da je nesvjesno kliktala na aplikacije.

“U prvim danima često bih otključala telefon iz navike i nesvjesno kliknula na Instagram ili TikTok. Nedjelju dana sam koristila YouTube, ali samo za učenje hemije. Tek u posljednja dva dana vratila sam se društvenim mrežama i osjećala sam krivicu zbog toga. Ipak, bilo je to korisno iskustvo”, rekla je Anja.

Povratak starim hobijima

Bilo je i onih koji su otklon pronašli u navikama koje su imali kao mlađi.

“Imao sam i dobra i loša iskustva. Stalno sam imao osjećaj da nešto propuštam. Iskoristio sam vrijeme za moj najveći hobi – penjanje. U drugoj nedjelji sam se razbolio, pa sam više čitao knjige i duge članke u NYT-u i Kleine Zeitungu. Postavio sam sebi cilj da češće ostavljam telefon po strani – iako to nije lako.”, rekao je Samjuel.

Petar je sa druge strane, igrao šah.

“Poslije nekoliko dana imao sam simptome odvikavanja. Osjećao sam kao da je prošla čitava vječnost od kada sam posljednji put igrao video igre. Slobodno vrijeme sam koristio za gledanje dokumentaraca o prirodi i filozofiji. U školi sam igrao šah s drugovima. Poslije nedjelju dana sam se razbolio i izgubio volju za eksperimentom”, rekao je on.

Dvije nedjelje bez društvenih mreža donijelo je različita iskustva, od izazova i osjećaja propuštanja do otkrivanja novih interesovanja i više slobodnog vremena.

Iako nije bilo lako, većina učesnika je shvatila koliko su zapravo zavisni od digitalnog svijeta.