Promjene u Junajted grupa mnogima liče na pripremu “konačnog obračuna” vlasti u Srbiji sa preostalim kritičkim medijima. Sagovornici DW-a analiziraju kako bi to moglo da izgleda i da li građani mogu nešto da učine.

 

Foto: Vlada CG, arhiva

U utorak (24. februar) čelni ljudi N1 imali su poseban sastanak. Prvi put je s njima u novoj ulozi razgovarao čovjek koji je gotovo mitska pojava srpske medijske scene, Brent Sadler (75), ranije poznati reporter CNN-a, a od prije nekoliko dana “glavni izvršni urednik” vijesti u Adria News Network (ANN).

ANN je nova konstrukcija moćne medijske korporacije Junajted grupa, pod koju su sada smješteni njihovi mediji iz bivše Jugoslavije. Sadler je tako urednički nadređen svima – od N1 u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani, preko televizije Nova S, pa do beogradskih listova Danas i Radar, kao i sistema podgoričkih Vijesti.

„Poruka je da za sada nema nikakvih promjena“, izvještava jedan izvor DW-a o sastanku sa Sadlerom. „Mi zaista radimo kao i do sada.“

Ali, od čelnih ljudi pomenutih medija i dijela javnosti čuje se pitanje koliko će još trajati to “kao do sada”. Jedni kažu – najkasnije do izbora koji bi za vlast Aleksandar Vučića trebalo da budu najozbiljniji test. Drugi kažu da ne mogu ni da pretpostave.

DW je razgovarao sa više izvora, novinara i urednika o novim previranjima na medijskoj sceni Srbije i regiona. Da li su vlasti u Beogradu riješile da do kraja pritegnu medije i da onima koji ih kritikuju, kako kaže jedan sagovornik, „ne ostave ni zrno pirinča“?

Na tihoj vatri

Do formiranja ANN-a i pojave Sadlera, čovjeka koji inače živi u Beogradu sa suprugom, bivšom koleginicom sa CNN-a, došlo je nakon svojevrsne predigre koja je trajala punu godinu.

Investicioni fond BC Partners, većinski vlasnik Junajted grupa, najprije je iz uprave potisnuo manjinskog vlasnika Dragan Šolak. Potom je češko-arapskom konzorcijumu prodao kablovsku mrežu SBB, a srpskom državnom Telekom Srbija sva prava na sportske prenose.

Vlasnici Junajted grupe iz tih su poslova izašli teži za oko 1,5 milijardi eura, a njihovi mediji u Beogradu od tada ocjenjuju da su na vjetrometini. Posebno nakon što je isplivao snimak telefonskog razgovora tadašnjeg prvog čovjeka Junajted grupe Stena Milera i direktora Telekoma Vladimir Lučića, u kojem kuju zajedničke planove.

U međuvremenu, Telekom finansira veliki broj televizija bliskih vlastima i najveći je oglašivač u tabloidima. Istim novcem finansiran je sistem Tanjuga, na čijem je čelu (bila) Manja Grčić, novoizabrana generalna direktorica RTS-a.

U kritičkoj javnosti stoga se iščekuje neka vrsta finalnog udarca,  pacifikacija televizija N1 i Nove S, kao najvećih i najimućnijih medija među onima koji se uopšte usuđuju na kritiku.

„Razočaraću te, ali baš nikakvu novost nemam“, kaže novinaru DW-a jedna od novinarki s tih televizija. Zaposleni rade kao i do sada. “Inače, nema neke posebne panike, niko ne žuri da traži drugi posao. Ali jesmo na tihoj vatri.”

Vodeći urednici televizija i novina Junajted grupe javno govore da su spremni na saradnju sa novim uredničkim odborom i bordom direktora, premda se iz njihovih izjava vidi nepovjerenje.

 
“Čuli smo od nove uprave da garantuje uređivačku nezavisnost i to je najmanje što očekujemo svi koji radimo na TV Novoj“, kaže Slobodan Georgiev, direktor vijesti na toj televiziji.

Osim toga, dodaje za DW, očekuje da nova uprava pokaže sposobnost da ih zaštiti od „neprestanih napada iz vrha vlasti u Srbiji, koji potom dovode do kampanja na televizijama pod kontrolom vlasti i na društvenim mrežama“.

A idu izbori…

Više sagovornika DW-a iz ovih medija teško može da povjeruje da se baš ništa neće mijenjati. Cijela operacija je, kažu, trajala predugo i koštala previše da bi sve ostalo isto.

Slično misli i Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji, koji ima bogato iskustvo u radu na medijskim zakonima.

„Bilo bi naivno misliti da će se potegnuti toliki mehanizmi moći iz naše vlasti i iz jedne velike medijske kompanije, a da se onda ništa ne promijeni. Čini mi se da se sprema konačni obračun u kojem bi vlast potpuno suzbila mogućnost nezavisnog novinarstva“, kaže on za DW.

To se sve, dodaje, dešava bez formalnih zabrana i „pseudolegitimno“. Privatni vlasnik, uostalom, ima pravo da uređuje svoje medije kako hoće.

Drugdje, ljudi bliski vlasti kupili su ili osnovali info-portale u svim sredinama gdje se ove godine održavaju lokalni izbori. Najavljuju se i dva nova nedjeljna lista koja bi takođe mogla biti bliska vlastima. Već su okončane čistke na Euronews Srbija, koji je pod okriljem Telekoma.

Šlag na torti kontrole medija moglo bi biti svojevrsno upodobljavanje N1, Nove S i ostalih. „Posebno jer vlastima, zbog masovnih protesta, okolnosti u Srbiji ne idu naruku. Ne žele da, u susret narednim parlamentarnim izborima, kad god da budu, postoje mediji koji će i dalje biti kritički“, dodaje Veljanovski.

Sužen prostor

Niko od sagovornika DW-a ne očekuje dramatično zatvaranje kritičkih televizija, niti da one preko noći počnu da liče na Informer ili Pink. Prije lagani pritisak i promjene u koracima.

„Ne vjerujem da će biti ekstremnih poteza“, kaže jedna novinarka. „Očekujemo da možda postave nekoga da uređuje program, kao neku vrstu spone između sadašnjeg uredničkog odbora i nas.“

Kako god bilo, situacija po slobodu medija u Srbiji djeluje sumorno, ocjenjuje Dragana Bjelica iz Udruženje novinara Srbijea. „Prostor se sužava, a mediji bi trebalo da služe otvaranju prostora – za kritiku, za probleme građana. Kome će se javiti ljudi kojima je vlast ili neki moćnik učinio nešto nažao?“

Bjelica nabraja nekoliko medija koji još opstaju, a časno su se nosili posljednjih godina i decenija.

No, za razliku od medija Junajted grupe koji su (za sada) solidno finansirani, ti manji osuđeni su na preživljavanje. Tržište oglasa je dirigovano, budžetsko sufinansiranje izvrgnuto ruglu, donatorski programi iz inostranstva sve su rjeđi…

„Vrlo je teško preživjeti“, kaže Bjelica za DW. „Ovo što mi radimo profesija je koja treba društvu. Ako se svede na lični entuzijazam i pojedinačnu odbranu profesije, onda je društvo u kanalu.“

Kada su okolnosti rđave, kaže profesor Veljanovski, ostaje jedino oslanjanje na sopstvene snage – to jest na publiku.

„Ali naše su snage veoma skučene“, kaže. „Nevjerovatno je da na proteste dođe 20.000 ili 300.000 građana, a da list Danas nikada nije mogao da proda više od 15.000 primjeraka.“

Srbija nema široku i snažnu srednju klasu, dodaje Veljanovski, ali bi građani morali da se sjete da mediji i novinari postoje radi društva. „Dio društva je demokratski orijentisan, proevropski, hoće kiseonik slobode… e, on bi morao da ima potrebu za nezavisnim medijima i da nađe način da ih finansijski podrži.“

U suprotnom, kažu sagovornici DW-a, sve će ostati u rukama vlasti i korporacija. Ili u haosu društvenih mreža.