Sutra je Velika subota, drugi dan velike žalosti: Ovo su najvažniji običaji, a ako uradite jednu stvar, vjeruje se da će vam sve krenuti nabolje.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Velika subota je dan posvećen sjećanju na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad. U pravoslavnoj crkvi se vjeruje da je Isus bio u Adu samo tijelom, dok je duhom bio s Ocem i Duhom.

Sutra je Velika subota, drugi dan velike žalosti i posljednji dan Velikog posta. Prema vjerovanju, Isus Hrist ju je proveo u Adu, podzemlju, pa se obilježava u tišini i molitvi.

Velika subota je hrišćanski praznik posvećen uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad. Dio je Strasne sedmice i uvod u uskršnje praznike.

Pravoslavna crkva vjeruje da je Isus Hrist toga dana u grobu bio samo tijelom, a da je duhom bio u Adu, odnosno da je u isto vrijeme bio na prestolu sa Ocem i Duhom, samim tim što je On sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Svete Trojice.

Na taj dan je Isus pokazao da je došao kraj starom vijeku, koji je bio obilježen svetkovanjem subotnjeg dana, i otpočeo novi vijek u kome se svetkuje dan Njegovog Vaskrsenja.

Bogosluženje Velike subote

Jutrenje Velike subote u novije vrijeme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred simboličnim Hristovim grobom, uz kađenje i držanje svijeća, vrši se slika Hristovog pogreba. Uz čitanje cijelog 118/119 Psalma pjevaju se statije – stihovi u kojima se slavi umrli Spasitelj kao Vaskrsenje i Život i izražava bol, žalost i tuga Presvete Bogorodice.

U kanonu Velike subote slavi se pobjeda Hristova nad smrću i prvi put se saznaje da je ova blagoslovena subota u kojoj Spasitelj leži mrtav, preblagoslovena subota. U njoj je Spasitelj usnio, uz Njegovo obećanje da će vaskrsnuti u treći dan.

Pri kraju jutrenja, plaštanica se nosi tri puta oko hrama, a poslije ponovnog polaganja u grob pred njom se čita Jezekiljevo proročanstvo o vaskrsenju mrtvih, Apostol i Jevanđelje. Velikosubotnom liturgijom Svetog Vasilija Velikog počinje Uskrs.

Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, praznik pobjede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vere.

Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za Crkvu Groba Hristovog, gdje vjernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi Blagodatnog ognja. Sjutra je i posljednji dan Uskršnjeg posta.

Običaji na Veliku subotu

Velika subota je dan uoči Uskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Priprema se hrana, ukrašava dom, a u nekim krajevima se i farbaju jaja.

Vjeruje se i da bi na Veliku subotu trebalo učiniti neko dobro ili milosrdno djelo da bi nekome krenulo nabolje. Iz tog razloga se u nekim krajevima zove i zavalita subota.

Kada je ovaj dan u pitanju, mnogi pravoslavci su u nedoumici da li se na Veliku subotu posti ili ne.

Iako subota važi za dan kada se po pravilu ne posti, a za vrijeme posta razrješava se na ulju, sveštenici kažu da na Veliku subotu treba postiti isto kao i na Veliki petak.

Na Veliku subotu nije dobro ići u lov i ribolov, a zabranjuje se i klanje stoke i živine.