Papirne slamke postale su simbol održivijeg načina života, ali, jesu li one zaista bolje rješenje?

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

U nastojanju da smanjimo upotrebu plastike za jednokratnu upotrebu, mnogi su se okrenuli alternativama poput papirnatih, metalnih, staklenih i slamki na biljnoj bazi.

Ali, je li izbor između njih zaista jednostavan?

Jesu li papirne slamke otrovne?

Možda ste se susreli s ovim problemom: naručite smoothie ili ledenu kafu, a piće vam posluže s papirnom slamkom. Nakon nekoliko gutljaja, slamka omekša i počne se raspadati, ostavljajući za sobom mokru, kašastu masu. Papirne slamke postale su gotovo sveprisutne u ugostiteljstvu kao odgovor na potrošačku reakciju protiv plastike. Iako se ne zadržavaju u okolini stotinama godina poput plastičnih, papirne slamke imaju svojih nedostataka.

Studija sa Univerziteta  u Antverpenu, objavljena u časopisu Food Additives and Contaminants, analizirala je 39 različitih marki slamki izrađenih od različitih materijala, uključujući papir, bambus, staklo, nerđajući čelik i plastiku. Rezultati su pokazali da su papirne slamke najčešće sadržavale per- i polifluoroalkilne materije (PFAS), poznate i kao "vječne hemikalije". PFAS su otkriveni u 90% testiranih papirnih slamki, dok su u slamkama od bambusa pronađeni u 80% slučajeva. Nasuprot tome, niti jedna od testiranih slamki od nerđajućeg čelika nije sadržavala ove hemikalije. Istraživači su zaključili da prisutnost PFAS-a u slamkama od biljnih materijala dovodi u pitanje njihovu ekološku prihvatljivost.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Procjene o broju korištenih slamki variraju, ali je jasno da plastične slamke predstavljaju značajan dio otpada pronađenog tokom  čišćenja plaža širom svijeta. Iako su plastične slamke postale simbol problema plastičnog zagađenja, njihov stvarni uticaj je manji u u poređenju s drugim oblicima plastičnog otpada, poput ribarskih mreža, koje čine značajan dio plastičnog otpada u okeanima.

Iznenađujuće, uprkos tome što su izrađene od fosilnih goriva, jedna studija iz Tajlanda sugeriše da tradicionalne plastične slamke od polipropilena imaju manji ugljični otisak od bioplastičnih slamki od polimliječne kiseline (PLA), koje se smatraju biorazgradivima. Procjene o emisiji stakleničkih gasova tokom životnog ciklusa papirnih slamki variraju, ali neke studije sugerišu da imaju veći relativni uticaj  na okolinu od plastičnih, uglavnom zbog korištenja zemljišta za proizvodnju sirovina.

Koje slamke koristiti?

Ako i dalje želite koristiti slamke, bilo iz lične preferencije ili zbog zdravstvenih razloga, najbolje bi bilo odabrati višekratne i ekološki prihvatljivije alternative. Metalne i staklene slamke često se preporučuju jer su izdržljive, mogu se koristiti više puta i ne doprinose jednokratnom plastičnom otpadu. Međutim, i one imaju svoje nedostatke – njihova proizvodnja zahtijeva veliku količinu energije, a materijali poput stakla mogu biti lomljivi, dok metalne slamke mogu promijeniti temperaturu napitka i biti nezgodne za vruće tečnosti. 

Zbog toga stručnjaci preporučuju izbjegavanje slamki u potpunosti, ako to nije nužno, jer je to najjednostavniji način smanjenja otpada i uticaja na okolinu Ako je upotreba slamki neizbježna, onda je ključno odabrati opciju koja dugoročno uzrokuje najmanje štete – na primjer kvalitetnu višekratnu slamku koju ćete koristiti godinama.