Istorija sladoleda duga je hiljade  godina, a njegov ukus i danas budi nostalgiju, sreću i želju za još jednom kuglicom!

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Gelato, smrznuti jogurt, sorbet, šerbet, semifreddo, na štapiću, u kornetu, s prelivima ili šlagom… Ah, taj čarobni sladoled! Volimo ga i ljeti i zimi, pravi nam društvo kad naveče ušuškani u dekicu gledamo omiljeni film, pruža nam utjehu kad smo tužni, spajamo ga s tortama i palačinkama, stalno izmišljamo nove ukuse i boje.

Obožavali su ga i makedonski vladar Aleksandar Veliki te rimski car Neron, a bivši američki predsjednik Ronald Reagan jul je proglasio mjesecom ovog deserta kojem jednostavno ne možemo odoljeti.

Nego jeste li znali da istorija sladoleda zapravo seže u pradavna vremena? Prema nekim izvorima, isti se u Perziji jeo još 550. godine prije  nove.ere.

Još U 1. vijeku imali su recepte za deserte koji su se posipali snijegom

Prva tehnika izrade sladoleda svodila se na zamrzavanje mješavine snijega, leda i različitih aroma poput meda, voća i šafrana. Nakon duži niz godina eksperimentiranja, počeli su mu se dodavati pavlaku i jaja, što je dovelo do stvaranja bogatijeg i kremastijeg sladoleda kakav danas poznajemo. Evropu je ”osvojio” u srednjem vijeku, a u daleku Ameriku.

Sladoledna smjesa hladi se ispod tačke smrzavanja vode, a ista se može napraviti i miješanjem aromatizirane kreme te tekućeg crijeva. Recepti za slatke deserte koji se posipaju snijegom pronađeni su čak i u rimskoj kuvarici iz 1. vijeka, a o postojanju sladoleda svjedoče i perzijski zapisi iz 2. vijeka, u kojima se spominjalo uživanje u zaslađenim pićima koja su se hladila ledom.

 Sladoled su Evropom proširili maurski trgovci i Marko Polo

I kineska dinastija Tang, koja je vladala od 618. do 907. godine, voljela je smrznuti jogurt od bivoljeg, kravljeg i kozjeg mlijeka. Legenda kaže da je car Tang od Shanga među osobljem koje je brojalo čak 2271 ljudi imao 94 zaposlenika kojima je jedini zadatak  bila spravljanje ovog deserta! Nemojmo zaboraviti ni čuveni kakigōri, japanski desert napravljen od leda i aromatiziranog sirupa, koji datira iz razdoblja carske kulture Heian, koja je trajala od 794. do 1192. Naime, u Zemlji izlazećeg sunca blokovi leda strugali su se i zatim posluživali sa slatkim sirupom, a u ovoj preteči modernog sladoleda najviše su uživali pripadnici japanske aristokracije.

Neki tvrde da se sladoled Europom proširio zahvaljujući maurskim trgovcima, ali njegovim najvećim popularizatorom smatra se Marko Polo. Iako za to nema nikakvih pisanih tragova, vjeruje se da je taj mletački istraživač, putopisac i trgovac slasticu u stilu sorbeta uvezao u Italiju nakon što je za nju saznao tokom svojih putovanja u Kinu.

Sad U  sladoledu mogu uživati i osobe koje ne podnose laktozu te vegani 

A prema drugoj legendi, kralj Karlo I. od Engleske navodno je još u 17. vijeku  bio toliko impresioniran ”smrznutim snijegom” da je svom proizvođaču sladoleda ponudio doživotnu  penziju u zamjenu za čuvanje tajne formule spravljanja istog. Htio je, naime, da njegov omiljeni desert po svaku cijenu ostane isključivo dvorska povlastica.

Kad govorimo o kornetu, izmislili su ga, naravno, Amerikanci, inače najveći potrošači sladoleda na svijetu. Tokom sajma u St. Louisu 1904., prodavač Charles Menches sjetio se da bi kuglice sladoleda mogao posluživati u čašicu napravljenom od tankog vafla. Danas se ovaj smrznuti desert radi i sojinog, zobenog, kokosovog ili bademovog mlijeka, čak i tofua, a spomenute verzije idealne su za one koji ne podnose laktozu, alergični su na mliječne proteine ili su jednostavno vegani.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

 Da biste pojeli samo jednu kuglu, morate je polizati barem 50-tak puta

Foto: Ilustracija/ Pexels

Oko 50 % volumena sladoleda čini vazduh, što doprinosi njegovoj laganoj teksturi. Najpopularniji ukus je vanila, dok je čokoladni sirup broj jedan među prelivima. A kako biste do kraja pojeli samo jednu kuglicu, morate je polizati barem 50-ak puta! Zvuči puno, s obzirom na to da taj isti sladoled nestane dok si rekao keks! Ili ga se mi jednostavno ne možemo zasititi…