Radulović ukazuje da raniji neuspjeli pokušaji da se izaberu adekvatni kandidati za predsjednika i članove CIK-a ostavljaju prostor da se razmišlja o tome da je u stvari riječ o pokušaju Komisije da se izaberu ljudi koji neće ostaviti sumnju da postoji neki politički uticaj.

Foto: IPO Montenegro
 
Sumnje u politički uticaj pratile gotovo sve slične institucionalne izbore u Crnoj Gori, ali u konkretnom slučaju Centralne izborne komisije nije izvjesno da je to presudan faktor. Moguće da propisani kriterijumi za izbor predsjednika i članove CIK-a nijesu potpuno adekvatni i primjenljivi u praksi-kaže za Pobjedu advokat Veselin Radulović.

Nakon dva neuspjela pokušaja izbora rukovodstva Centralne izborne komisije (CIK), postupak je ponovo vraćen na početak, uz sve glasnije dileme da li je riječ o strogoj primjeni zakona ili o dodatnom komplikovanju procedura koje bi morale biti jasne i transparentne. Iako je najnoviji konkurs raspisan početkom prošle sedmice, pitanje kriterijuma, načina bodovanja i ukupne transparentnosti izbora ostaje u središtu pažnje javnosti i stručne zajednice.

Komisija zadužena za sprovođenje postupka izbora predsjednika i članova CIK-a prethodno je jednoglasno poništila konkurs, uz obrazloženje da nijedan od osam prijavljenih kandidata za predsjednika nije u „potrebnoj mjeri“ ispunio zakonske kriterijume. Među kandidatima su bili Amer Šukurica, Boris Bastijančić, Veljko Vujović, Marija Raspopović, Muhamed Đokaj, Boris Vukašinović, Boško Nenezić i Gordana Mitrović, dok su nakon prvog konkursa kandidature povukli Damir Rebronja i Uroš Vukićević.

Poništavanje konkursa dodatno je podgrijalo sumnje u mogući politički uticaj na izbor čelnih ljudi ključne izborne institucije, posebno u kontekstu zastoja u sveobuhvatnoj izbornoj reformi.

Radulović ukazuje da raniji neuspjeli pokušaji da se izaberu adekvatni kandidati za predsjednika i članove CIK-a ostavljaju prostor da se razmišlja o tome da je u stvari riječ o pokušaju Komisije da se izaberu ljudi koji neće ostaviti sumnju da postoji neki politički uticaj.

– Znam da je problematizovano to što su određeni kandidati u prošlom krugu imali određene konekcije sa nekim političkim subjektima koje bi mogle dovoditi u sumnju njihov integritet u smislu potpune profesionalnosti i nezavisnosti u radu – kaže Radulović.

On smatra da sami kriterijum koji se odnosi na to da kandidati za predsjednika i članove CIK-a ne mogu biti članovi političke partije ne može biti dovoljan, jer smo, kako kaže, u ranijoj praksi imali slučajeve gdje su kandidati koji su birani za neke druge pozicije lako ispunjavali taj uslov i to tako što su podnosili ostavke na članstvo u partiji neposredno pred raspisivanje konkursa.

– To je nešto o čemu bi trebalo razmisliti u smislu izmjena kriterijuma odnosno njihovog pooštravanja. Ako je u ovom sada slučaju kada je riječ o izboru predsjednika i članova CIK-a namjera bila da se provjeri integritet lica koja su kandidati to samo po sebi ne mora da bude loše, nego može voditi ka tome da se izaberu kandidati za koje neće biti sumnje da su vezani za bilo koju političku patriju – smatra Radulović.

Slučaj izbora za predsjednika i članove CIK-a, prema riječima Radulovića, nameće zaključak da treba dodatno razmisliti u pravcu jasnog preciziranja kriterijuma i eventualno pribjeći nekim izmjenama zakona.

– Teško ćemo se mi u Crnoj Gori osloboditi konstantnih pokušaja od strane svih političkih partija da u CIK, Ustavni sud i na pozicije u pravosuđu, „ubace“ svoje ljude koji će više brinuti o partijskom interesu nego o poštovanju Ustava i zakona – istakao je sagovornik Pobjede, navodeći da je puno takve prakse, te da se mora raditi na njenom mijenjanju.

Upitan da prokomentariše činjenicu da osim objavljenog zapisnika sa sjednice, kandidati nijesu pojedinačno obaviješteni o rezultatima konkursa, načinu bodovanja i razlozima za neispunjavanje uslova za izbor, Radulović kaže da to može ostaviti prostor za različita tumačenja i određene sumnje uzimajući u obzir činjenicu da su svi prijavljeni ispunjavali formalne uslove koje je propisao zakonodavac.

– Iako po konkursu ne postoji ta vrsta obaveze, mislim da su kandidati morali biti obaviješteni o odluci. Ono na što svaki kandidat ima pravo jeste da dobije odluku jer bi nakon toga mogao da radi na njenom eventualnom osporavanju pred nadležnim organima. Samo po sebi nije sporno što te odluke nema ali zbog kandidata i zbog zainteresovane javnosti trebalo je konkretnije saopštiti razloge zašto niko od prijavljenih nije izabran – dodao je Radulović.

On navodi da, ako se i ubuduće bude dovodio u sumnju način bodovanja prijavljenih kandidata ili se uvode novi kriterijumi koje zakon ne poznaje to neće voditi ka uspostavljanju CIK-a kao nezavisnog i profesionalnog tijela.

Radulović kaže i da bi i u ovom slučaju poštovanje načela javnosti moralo biti uzeto u obzir.

– Ne vidim razlog, niti ijedan propis u Ustavu ili stav u zakonu, zbog kojeg bi sjednice Komisije na kojima se ocjenjuju i rangiraju kandidati bile zatvorene za javnost. Otvaranjem za javnost svi zainteresovani bi mogli da prate način na koji se sprovodi postupak jer je upravo kontrola javnosti, vrlo često, ono što ima najviše uticaja – zaključio je Radulović.

Sa druge strane, iz Komisije su ranije za Pobjedu saopštili da su postupali u skladu sa Zakonom o izboru odbornika i poslanika, pozivajući se na obavezu dosljedne primjene kriterijuma. Naveli su i da bez izabranog predsjednika nije bilo moguće formirati jedinstvenu listu kandidata, zbog čega je bodovanje za članove ocijenjeno kao bespredmetno.

U Komisiji tvrde da je cilj ovakvog pristupa depolitizacija i profesionalizacija CIK-a, dok pravni eksperti upozoravaju da formulacije poput „ispunjavanja kriterijuma u potrebnoj mjeri“ nijesu pravno dovoljno određene.

Dekan Fakulteta za državne i evropske studije Đorđije Blažić ranije je ukazao da zakon ne pravi razliku između uslova za predsjednika i članove CIK-a, te da Komisija nema ovlašćenje da kroz bodovanje ili interne akte uvodi dodatne standarde.

Slično mišljenje iznio je i advokat Miloš Vukčević, koji smatra da takve formulacije otežavaju pravnu provjeru odluka i ostavljaju prostor za arbitrarnost.

Upravo zbog toga, ponovljeni konkurs ne predstavlja samo tehnički nastavak procedure, već i test sposobnosti sistema da obezbijedi transparentan, zakonit i depolitizovan izbor jedne od ključnih institucija izbornog procesa.