Iako se osam sati sna decenijama smatra idealnom mJerom za odrasle, nova istraživanja pokazuju da potrebe za spavanjem nisu iste kod svih ljudi i da na zdravlje ne utiče samo dužina sna, već i njegova redovnost.

Foto: Ilustracija/Pixaby. com 

Decenijama je odgovor na pitanje koliko je sna potrebno odrasloj osobi bio jednostavan: osam sati. Ta preporuka zasniva se na konceptu iz 19. vijeka o osam sati rada, osam sati razonode i osam sati odmora.

Međutim, sve je više dokaza koji ukazuju na to da osam sati možda nije idealna mjera za svakoga. Na to ukazuje i novi pregledni rad objavljen u časopisu „Brain Medicine“, prenosi The Independent.

Navike spavanja

Kako bi utvrdili koliko ljudi prirodno spavaju, naučnici su proučavali zajednice lovaca-sakupljača, čiji je način života sličniji životu naših predaka i koji gotovo da nemaju pristup vještačkom svjetlu.

Jedna od ranijih studija pokazala je da ljudi u Tanzaniji, Namibiji i Boliviji spavaju između 5,7 i 7,1 sat.

Pritom se tako kratko spavanje ne može pripisati saobraćajnoj buci, društvenim mrežama ili noćnoj rasvjeti. Čini se da im je takva količina sna bila dovoljna jer nijesu nadoknađivali san dugim dnevnim odmorima, a bez budilnika su se uglavnom budili prije zore, bez obzira na dan u sedmici, prenosi Index.hr.

Procjene trajanja sna u predindustrijskim društvima razlikuju se u zavisnosti od načina mjerenja, lokacije i godišnjeg doba, ali jedna nedavna analiza procjenjuje da je prosjek iznosio 6,4 sata.

Ipak, takve studije polaze od pretpostavke da je količina sna koju ljudi prirodno ostvaruju ujedno i ona koja im je potrebna. To bi značilo da lovci-sakupljači žive bez stresa i pretrpanih rasporeda, što je upitno.

Uz to, ne znamo da li imaju zdravstvene probleme povezane s nedostatkom sna, kakvi su prisutni u modernim društvima, pa njihov kraći san nije nužno čvrst argument protiv preporuke o osam sati.

Šta kažu moderna istraživanja?

Istovremeno su se pojavili i dokazi iz velikih istraživanja koja su proučavala odnos sna i zdravlja u industrijalizovanim zemljama. Ako se optimalan san definiše kao onaj koji je povezan s najboljim zdravstvenim stanjem, mnoge studije ukazuju na to da bi idealna količina mogla biti manja od osam sati.

Jedno nedavno istraživanje koristilo je snimke mozga i tijela, kao i molekularna mjerenja, kako bi ispitalo povezanost sna i starenja organa. Prema tim nalazima, optimalna količina sna iznosi između 6,4 i 7,8 sati, u zavisnosti od pola i organa koji se posmatra.

Brojne studije pokazuju da su i prekratko i predugo spavanje povezani s lošijim zdravstvenim stanjem, uključujući bolesti srca, moždani udar, kognitivni pad i gojaznost. Naučnici još raspravljaju o tome da li je previše sna uzrok lošeg zdravlja ili samo njegov rani simptom.

U svakom slučaju, ovi nalazi dovode u pitanje ideju da je svima potrebno tačno osam sati sna i ukazuju na to da bi redovno i znatno duže spavanje trebalo uzeti u obzir kao razlog za dodatnu pažnju.

Sve ove procjene zasnivaju se na prosjecima, a prosječna osoba u stvarnosti ne postoji. Istraživanja pokazuju da mlađe odrasle osobe, kada im se pruži prilika, spavaju duže od zdravih starijih osoba. Čak i ljudi istih godina mogu imati veoma različite potrebe za snom.

To potvrđuju i preporuke američke Nacionalne fondacije za spavanje, prema kojima bi odrasle osobe od 26 do 64 godine trebalo da spavaju između sedam i devet sati, ali se za neke prihvatljivim smatra raspon od šest do deset sati. To je daleko od univerzalnog pravila o osam sati.

Nije važna samo količina sna

Osim broja sati, važno je i kada spavamo. Ključna karakteristika savremenih obrazaca spavanja nije nužno to što spavamo kraće, već činjenica da je naš san često pomjeren u odnosu na prirodni ciklus svjetlosti i tame.

Većina ljudi ne budi se prirodno u zoru, a mnogi tokom radne sedmice spavaju kratko, pa pokušavaju da nadoknade izgubljeni san vikendom. Vještačko svjetlo jedan je od glavnih uzroka tih promjena jer pomjera naš biološki sat, koji upravlja vremenom spavanja i budnosti.

Neredovan san takođe je česta pojava, posebno kod ljudi koji rade u smjenama i studenata, a povezuje se s lošijim zdravstvenim stanjem.

Ipak, ako tokom sedmice ne spavate dovoljno, čini se da je nadoknađivanje dijela izgubljenog sna tokom vikenda bolja opcija nego da ga uopšte ne nadoknadite, iako to može narušiti redovnost spavanja.

Dakle, važni su i redovnost i ukupna količina sna koju ostvarite tokom sedmice ili dužeg perioda.

Pravilo o osam sati očigledno je previše pojednostavljeno. Ljudima su potrebne različite količine sna, a važno je i kada spavaju.

Ipak, jedna poruka ostaje jednostavna: spavajte dovoljno kad god i gdje god možete i ne brinite previše zbog povremene loše noći.