Istraživači su primijetili „dramatične“ promjene u udjelu hranljivih materija u usjevima, uključujući pad cinka i porast olova. 

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Glavnoosumnjičeni je ugljen-dioksid koji se koristi za povećanje prinosa. Naučnici vjeruju da spasa ima, ali da su neophodne nove strategije za uzgoj voća, povrća i žitarica.

Više ugljen-dioksida u životnoj sredini čini hranu kaloričnijom, ali manje hranljivom, a takođe i potencijalno više toksičnom, pokazali su rezultati studije.

Stere ter Har, predavač na Univerzitetu u Lajdenu u Holandiji, i drugi istraživači ove institucije stvorili su metod za poređenje više studija o reakcijama biljaka na povećane nivoe CO2.

Rezultati su, rekla je dr Ter Har, bili šokantni: iako se prinosi usjeva povećavaju, oni postaju siromašniji kada su hranljive materije u pitanju. Dok nivoi cinka posebno opadaju, nivo olova se povećava.

„Vidjeti koliko su dramatične neke od nutritivnih promjena bile i kako se to razlikovalo među biljnim vrstama bilo je veliko iznenađenje. Ne vidimo da je tu samo došlo do jednostavnog smanjenja koncentracije, već je riječ o potpunoj promjeni u sastavu naše hrane... Ovo takođe nameće pitanje da li bi trebalo da na neki način prilagodimo svoju ishranu ili način uzgoja ili proizvodnje naše hrane“, objasnila je u izjavi za Gardijan dr Ter Har.

Iako naučnici već deceniju ispituju efekte veće količine ugljen-dioksida u atmosferi na biljke, njihov rad je teško uporediti.

Novo istraživanje je postavilo okvire bazičnog mjerenja na osnovu zapažanja da gas najvjerovatnije ima linearan efekat na rast, što znači da ako se nivo CO2 udvostruči, povećava se i efekat na hranljive materije. Ovo je omogućilo poređenje skoro 60.000 mjerenja na 32 hranljive materije u ukupno 43 usjeva, uključujući pirinač, krompir, paradajz i pšenicu.

„Iako je bilo mnogo podataka iz prethodnih studija, bilo je malo odgovora“, naglasila je dr Ter Har. „Ove studije su koristile uparene eksperimente, gdje su biljke gajene pod identičnim uslovima, osim jedne stvari: nivoa CO2. Ovo daje uvid u moguće promjene, ali veličine uzoraka su obično bile premale da bi se iz njih izveli zaključci. Poređenje ovih pojedinačnih studija jedne sa drugom bilo je teško jer, kao što znamo, osnovna vrijednost CO2 kontinuirano raste u našoj atmosferi, što znači da se osnovna vrijednost u ovim eksperimentima takođe povećava.“

Njihovo „osnovno“ mjerenje bilo je koncentracija CO2 od 350 jedinica po milionu – što se ponekad naziva posljednji „bezbjedni“ nivo. Uporedili su ovo sa koncentracijom od 550 djelova na milion, za koju neki naučnici očekuju da će biti dostignuta do 2065. godine.

Porast koncentracije kod većine hranljivih materija imala bi negativne efekte, navode stručnjaci, sa prosječnim padom od 3,2 odsto.
Međutim, očekuje se da će nivo cinka u leblebijama, na primjer, pasti i do 37,5 odsto, sa „znatnim“ smanjenjem proteina, cinka i gvožđa u osnovnim usjevima kao što su pirinač i pšenica. Istraživači su upozorili na „razarajuće zdravstvene posljedice“, uključujući „skrivenu glad, gdje ljudi imaju dovoljno hrane gledano po kalorijskoj vrijednosti, ali nedovoljno hranljivih materija“.

Nivo CO2 je sada 425,2 djelova na milion, navodi se u radu, što je već rezultiralo „sniženim nivoima ishrane biljaka zbog porasta ugljen-dioksida“.

Uticaji klimatskih promjena već su nam u tanjiru
Studija je jedno od mnogih istraživanja o uticaju klimatskih promjena na usjeve, ne samo na otvorenom već i u vještačkim uslovima.
Holandija je među zemljama koje najviše izvoze poljoprivredne proizvode u svijetu. Čak tri četvrtine poljoprivredne proizvodnje ove zemlje namijenjene su izvozu, a na više od 4.100 hektara plastenika usjevi se uzgajaju u okruženjima obogaćenim CO2 kako bi se povećao prinos.

„Klimatske promjene za nas nisu udaljeni problem. Efekti su već na našem tanjiru“, istakla je Stere ter Har.

Drugi stručnjaci pozdravljaju rezultate do kojih su došle kolege iz holandskog tima i ističu da studija predstavlja dobru osnovu za dalja istraživanja.

Kortni Lajsner, vanredna profesorka na fakultetu za biljne i ekološke nauke na Univerzitetu Virdžinija tek u SAD, bila je koautorka studije sprovedene početkom ove godine o tome kako strategije za poboljšanje prinosa useva mogu da se suprotstave negativnim efektima CO2 na kvalitet useva.

„Ova studija nudi ključne uvide u to kako uslovi životne sredine utiču na nutritivni kvalitet usjeva, što je neophodno za održavanje buduće bezbjednosti hrane“, objašnjava Kortni Lajsner.

Međutim, postoje i drugi faktori, poput primjene raznih đubriva, koja igraju važnu ulogu u tome koliko su naši usjevi hranljivi, podsjetio je Jan Ferhagen, istraživač klimatskih promjena i održive poljoprivrede na Univerzitetu Vageningen.

„Zaista, nivoi hranljivih materija u biljkama se mijenjaju. Vjerujem da nije jasno da li se ovo može dovesti u vezu samo sa ugljen-dioksidom. Znamo da je ishrana biljaka ključni faktor u bezbjednosti hrane i zdravlju uopšte, tako da je logično preusmjeriti fokus na ovu temu“, naglasio je Ferhagen.

Prema njegovom riječima, biće potrebno sprovesti više eksperimenata kako bi se pomoglo u dizajniranju programa oplemenjivanja usjeva određenim nivoima hranljivih materija u zavisnosti od različitih uslova u okruženju, kako bi se bolje razumjeli efekti poljoprivrednih praksi.

Metaanaliza pokreće onoliko pitanja koliko i daje odgovora, ocijenila je dr Ter Har, koja želi da sprovede dodatna istraživanja o klimatskim promjenama i hranljivim materijama.

„Naš cilj nije da plašimo ljude“, rekla je Stere ter Har. „Prvi korak u rješavanju problema je priznavanje da on postoji, i uz to mislimo da bi naša studija mogla biti koristan dio slagalice.“

Istraživanje je objavljeno u časopisu Global Change Biology.